Koncept zelenoga gospodarstva podrazumijeva održivi razvoj, zaštitu okoliša, iskorištavanje prirodnih resursa te učinkovito gospodarenje u svim segmentima gospodarstva.
Neke su zemlje daleko odmakle u zelenom razvoju, neke su tek na početku tog puta, a neke ga nisu ni započele. Nedavno objavljena globalna rang-lista zelenih gospodarstava (The Global Green Economy Index) za 2014. godinu, u koju je uključeno 60 zemalja, pokazala je da su svjetski prvaci u zelenoj ekonomiji Njemačka i skandinavske zemlje (Danska, Švedska i Norveška).
Njemačka je osvojila prvo mjesto u percepciji uspješnosti njihova zelena gospodarstva, a prema stvarnim rezultatima na četvrtom je mjestu. Švedska je u provedbi i implementaciji zelenog razvoja najdalje stigla, slijedi je Norveška, a treće je mjesto osvojila Kostarika, što je impresivan rezultat za tako malu zemlju. Zanimljivo je da je u Australiji, Japanu, Nizozemskoj i Sjedinjenim Američkim Državama razvijenost zelenoga gospodarstva na mnogo nižoj razini od one koju su pozicionirali ili brendirali na međunarodnoj razini (percepcija). SAD je zauzeo tek 28. mjesto, iza Ruande, Etiopije, Perua i Kenije; Japan je na neslavnom 44. mjestu, iza Turske i Kambodže, Nizozemska je na 21. mjestu, iza Čilea i Kenije, a Australija na 37., iza Tanzanije. Očekivano, loše rezultate u zelenoj ekonomiji ostvarila je najbrže rastuća ekonomija Kina (55. mjesto). Srednjoeuropske zemlje isto se nisu proslavile: Češka je na 38. mjestu, Slovačka na 50., iza Indije, a Poljska čak iza Kine! Bojimo se i pomisliti kako bi se Hrvatska rangirala da je kojim slučajem bila uključena u to globalno istraživanje o zelenom gospodarstvu.
Tomislav Marjanović, predsjednik Saveza za energetiku Hrvatske, krovne nacionalne nevladine organizacije, koja u svom članstvu ima više od 150 institucija, tvrtki i obrta te na razne načine potiče i promovira razvoj zelenoga gospodarstva u našoj zemlji, kaže da, očekivano, Hrvatska znatno zaostaje za drugim članicama EU. Glavni razlog tomu je, objašnjava Marjanović, loše općegospodarsko stanje, jer se samo snažno primarno gospodarstvo može ozbiljno posvetiti razvoju zelenoga gospodarstva. Ističe kako su u zadnje četiri godine u Savezu pomno analizirali stanje i kretanje zelenoga gospodarstva u Hrvatskoj te su utvrdili ukupno 12 strateških područja; od arhitekture do održivog turizma i održivog upravljanja vodnim resursima. Dodaje da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji ujedinjeni sustav evaluacije uspješnosti zelenog gospodarstva te da će u što skorijem roku predstaviti dokument o stvarnom stanju po svim sektorima.
Za sektor arhitekture, odnosno održive gradnje i inteligentnog upravljanja kućanstvima kaže da je stvoren dobar institucionalni okvir i sustav potpora, ali ako se izuzme energetska obnova, taj se sektor sporo razvija. Kao primjer navodi da je u Hrvatskoj do sada sagrađena samo 21 pasivna kuća, za razliku od ostalih članica EU, u kojima je prosjek više od pet tisuća. Sektor obnovljivih izvora energije nedovoljno je razvijen s aspekta prirodnog potencijala (vodni resursi, biomasa, sunce i vjetar), a s financijskog aspekta (državne potpore) situacija je bolja. Vjetar u leđa tom sektoru svakako bi bilo što skorije donošenje zakona o obnovljivim izvorima energije. Kao izniman, a nedovoljno iskorišten potencijal, Marjanović navodi male hidroelektrane, elektrane na deponijski plin te geotermalne elektrane. Podsjeća da je na razini EU nedavno usvojena Direktiva o uspostavi infrastrukture za alternativa goriva te da Hrvatska ima dvije godine da je implementira u zakonodavstvo, što će odrediti budućnost razvoja sektora niskougljične i e-mobilnosti. Navodi da je već nekoliko gradova počelo graditi infrastrukturu za punjenje električnih vozila kao i da se nada da će Hrvatska prepoznati njihov potencijal, što bi trebalo rezultirati padom njihove nabavne cijene, a samim tim i padom potrošnje goriva, o čijem smo izvozu jako ovisni.
Ističući da hrvatsku oznaku za izvrsnost u zelenom gospodarstvu GREEN MARK ima 80 gospodarskih subjekata, napominje da najviše nositelja te oznake dolazi iz prerađivačke industrije. Slijede je stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti te trgovina na veliko i malo. Četvrto mjesto dijele tvrtke iz područja pružanja smještaja te pripreme hrane, područje javne uprave i obrane te obvezno socijalno osiguranje. Na petom su mjestu tvrtke iz područja informacija i komunikacija te iz djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija. Najmanji interes za stjecanje kvalitete u zelenom gospodarstvu pokazali su subjekti iz financijskog i osiguravajućeg područja, iz poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i poslovanja nekretninama. U primjeni standarda zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, navodi Marjanović, prednjači upravo proizvodni sektor, što pokazuje njegovo snalaženje na tržištu i prepoznavanje onog što kupci žele.