U posljednjih godinu dana naglo se u medijima povećao broj intervjua u kojima sociolozi, politolozi, povjesničari i ekonomisti propituju budućnost postojećega kapitalizma i pridruženog mu oblika liberalne demokracije. Evo tri primjera:
Prije dva mjeseca sociolog Toni Prug u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji naglasio je: ‘Čak i MMF, u analizi ‘Precijenjeni neoliberalizam‘, priznaje da otvaranje tržišta i drastično smanjenje uloge države ne jamči rast te donosi pojačane nejednakosti.‘
>>>Miodrag Šajatović: Kako je Vlada usosila poslodavce olakšicom za božićnice
Prošlog tjedna talijanski povjesničar Enzo Traverso u Večernjem listu tvrdi: ‘Neoliberalizam poništava narod, istiskuje demokraciju, univerzalna reifikacija gura naš planet prema monstruoznim nejednakostima i okolišnoj neodrživosti. Ideja alternative kapitalizmu i ideja neke drukčije budućnosti čini se nužnom.‘
A u ovom broju Lidera Paul Maidment, direktor Odjela za analizu Oxford Analytice, najavljuje da s tehnološkim napretkom ‘neće biti povećanja realnih primanja i životnog standarda, što će pomoći održanju populizma i nacionalizma‘.
Kapitalistička revolucija
The Economist krivca za slabljenje vjere u tržište nalazi u monopolima koji na godinu uzmu ‘abnormalnih‘ 660 milijardi dolara profita. Kad bi se profiti ‘unormalili‘, radnici bi mogli imati šest posto veće plaće. Krajnje neobično za neoliberalni tjednik!
Primjera bi se moglo naći još desetke, ali kad bi ih se i nabrojilo, nepokolebljivi branitelji postojećeg ekonomskog sustava sve bi ih bacili u koš uz diskvalifikaciju da je riječ o kritičarima marginalcima kojih je uvijek bilo i bit će ih.
>>>Miodrag Šajatović: Korupcijski novac ode u nečiji džep. Ali kamo iz njega ode?
Problem nastaje kad se pročita najnoviji broj londonskog The Economista, medija koji je nedvojbeno uporni zagovornik liberalne ekonomije i kapitalizma. S naslovnice vrišti: ‘The Next Capitalist Revolution‘. Redakcija, gorljiva zagovornica slobodnog tržišta, u svojem uvodniku spominje neke činjenice zbog kojih već vidim bar desetak ovdašnjih neoliberala kako iz protesta otkazuju pretplatu na svoj tjednik kojemu su godinama vjerovali.
Dragi poduzetnici, ako vas snađe nevolja kojoj ne možete dokučiti uzrok, odvojite malo vremena za intervjue slobodnomislećih sociologa, politologa, povjesničara i ekonomista! Možda dobijete odgovor što vas je i zašto snašlo
Ponajprije, uvodnikom i posebnim separatom provlači se teza da je kapitalizam u opasnosti i da se mora promijeniti. Razlog? Vjera u moć tržišta ozbiljno je poljuljana. Navodi se istraživanje u SAD-u koje otkriva da više od trećine anketiranih mladih Amerikanaca više ne podupire kapitalizam. Kao jednu od prijetnji kapitalizmu The Economist navodi ‘abnormalno visoke profite‘ kompanija koje su u svojim sektorima osvojile monopolističke ili oligopolske položaje. Od 1977. do danas, kad je o SAD-u riječ (a onda se to s pomakom širi na cijeli svijet, nap. a.), tržišna koncentracija povećala se u dvije trećine industrija. U njima četiri najveće tvrtke kontroliraju više od dvije trećine tržišta. Redakcija je iznijela i procjenu da na globalnoj razini abnormalni profiti iznose 660 milijardi dolara na godinu (trećina u tehnološkim tvrtkama).
Osim ‘svetogrdnoga‘ spominjanja abnormalnih profita The Econimist ide, na užas ortodoksnih neoliberala, i korak dalje. Iznosi izračun prema kojem bi, kad bi se nekako regulirali monopoli nastali djelovanjem slobodnog tržišta, kad bi se profiti spustili na ‘povijesno normalne razine‘ i kad bi radnici u privatnom sektoru dobili tako stvoren višak novca, radničke plaće mogle rasti šest posto.
Tržištem protiv populizma?
Treba, korektnosti radi, naglasiti da u pokušaju traženja rješenje The Economist nastoji koliko-toliko držati se svojih za mirnodopska vremena kreiranih principa. Pa se izlaz vidi u smanjivanju prava vodećih tehnoloških tvrtki na dugotrajne monopole nad podacima i intelektualnim vlasništvom. Drugo je rješenje u rušenju barijera za nove igrače na tržištima (kompleksna regulacija koju su napisali lobisti postojećih industrijskih monopolista). A treće, zakoni protiv monopolista trebaju biti pisani za 21. stoljeće i nove metode kojima tvrtke poput Facebooka kupnjom rivala kao što su Instagram i WhatsApp neutraliziraju izazivače.
>>>Miodrag Šajatović: ‘Dream team’ – Kerum, Mikulić, Žužić, Žužul, Rojs, Jambo…
Za razliku od slijepih vjernika neoliberalne ekonomije uredništvo The Economista i nekonvencionalnim rješenjima pokušava parirati sve upitnijoj vjeri javnosti u tržište. Shvaća opasnost od rastućih populizama, nacionalizama i ljevičarskih ideja.
Kao što za pojedinca vrijedi da ako se on ne zanima za politiku, ona se sigurno zanima za njega, tako će u vremenima koja dolaze vrijediti da ako se poduzetnik u svakodnevnoj jurnjavi ne bude zanimao za globalnu ekonomiju, kapitalizam i liberalnu demokraciju, oni će se zanimati za njegovu tvrtku i njegov biznis. Pa ako vas snađe nevolja kojoj ne možete dokučiti uzrok, možda će vam slobodnomisleći sociolozi, politolozi, povjesničari, pa čak i ekonomisti, moći dati objašnjenje. Bar ćete znati što vas je i zašto snašlo.