Ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek, u razgovoru za H-Alter najavila je skori početak izrade strategije medijske politike. Iako je u prethodnim intervjuima više puta spomenula provedbu izrade strategije, koju je nova vlada najavila u svom programu, taj proces još uvijek nije pokrenut.
‘‘Nalazimo se u fazi završetka uredbe o ustrojstvu Ministarstva. Planiramo uspostavu samostalnog sektora za medijsku politiku, budući da u ovom trenutku Ministarstvo nije kadrovski ekipirano za takav posao.‘‘
Objasnila je da se paralelno s time, pregledavaju materijali na kojima se prethodnih godina radilo s namjerom izrade medijske strategije, a koji sadrže niz zanimljivih prijedloga strateških elemenata. Nakon analize dokumenta okupit će se uža grupa koja bi napravila nacrt polaznih točaka za strategiju. Potom će se održati široka javna rasprava na kojoj će svi dionici koji mogu doprinijeti izradi strategije imati mogućnost sudjelovanja.
Cilj dokumenta je dati ključne smjernice za razvoj medija i medijske kulture, mora uzeti u obzir fragilnost novinarske profesije i pronaći način da se ona unaprijedi.
Što se tiče realnog vremenskog roka u kojemu bi bilo realno očekivati da dokument dođe pred saborske zastupnike ne želi ništa obećavati. Trudit će se da taj postupak krene što ranije, ipak smatra da je važnije da on bude kvalitetno pripremljen i da rasprava bude vođena na temelju solidno pripremljenog dokumenta.
‘‘Morali bismo svi zajedno napraviti veliki napor da taj dokument bude usvojen prije revizije medijskih zakona, koja nas čeka zbog njihova usklađivanja s novom Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama. Svrha strategije trebala bi biti davanje smjernica za izmjenu zakona – naravno, pored onoga njihova dijela u kojem se usklađujemo s EU-zakonodavstvom. Postoje dijelovi medijske politike koje moramo sami sebi zadati i koje ćemo, kroz raspravu o medijskoj politici/strategiji moći zajednički propitati. Taj proces mogao bi iznjedriti i promišljanja o nekim dijelovima našeg medijskog sustava koji smo sami definirali, a koji možda više ne odgovara trenutku ili medijskim prilikama.‘‘
‘‘Kroz Zakon o elektroničkim medijima koji smo donijeli 2009. godine otvorili smo mogućnost koregulacije i samoregulacije u području medija, ali čini mi se da taj instrument nismo u dovoljnoj mjeri razradili. To je puno sretnije, pa i demokratičnije rješenje od unošenja jako čvrstih normi u propise, koje zatim implementiramo i nadziremo s velikim poteškoćama. Što su države razvijenije i što su medijska tržišta razvijenija, vidim da se više poseže za instrumentima koregulacije i samoregulacije. Trebali bismo ih i kod nas daleko jače afirmirati.‘‘