Proračun je voćka čudnovata. Planiraju ga financijaši, a donose političari. S tim da je najzanimljivija faza između financijske održivosti i političke odluke. U tom interregnumu državni je proračun iz čista mira napumpan za dvije milijarde kuna, zbog različitih političkih interesa vladajućih. Slično se ponovilo u Zagrebu. HDZ je najprije ucijenio Bandića rušenjem proračuna - što bi izazvalo postavljanje povjerenika sve do proljetnih izbora. Zato je Bandić prihvatio HDZ-ove amandmane ‘teške‘ 200 milijuna kuna.
>>>Darežljiv rast proračuna za većinu ministarstava, Uredu za udruge 175 posto više novca
Proračunsku pumpu u oba je slučaja držao Andrej Plenković. U javnosti simpatičan političar iza kulisa ne preza ni od čega u postizanju svojih ciljeva. Pa je rebalans državnog proračuna manje zlo od nezadovoljstva političkih partnera. I zagrebački rebalans bit će irelevantan uspije li Plenkoviću politički proračunski manevar. Najprije prijetnja pa zahtjevi i na kraju – mrkva, koju će Bandić sasvim sigurno (morati) zagristi. Mogao bi on možda i bez HDZ-a do novog mandata, ali i do skupštinske većine. A HDZ ne može nikako do gradonačelničke fotelje (osim ako se Bandić učlani u HDZ), ali s Bandićem bi možda mogao do skupštinske većine i participiranja u zagrebačkoj vlasti.