Vlada prodaje udio od 22,82 posto u Končar elektroindustriji kako bi spasila Petrokemiju, a najizgledniji su kupci mirovinski fondovi. Od njih se to očekuje, oni se priželjkuju, o njima se spekulira, iako oni zasad mudro šute.
‘Ne možemo komentirati jer bi to bilo kao da vam pokažemo oružje prije bitke, ali taj se udio još odavno trebao prodati’, komentar je koji se može čuti u njihovim krugovima.
Potencijalni kupci
Četiri mirovinska fonda trenutačno drže 23,2 posto dionica Končara pa bi s državnim paketom imali 46 posto dionica. Među potencijalnim kandidatima spominjao se i njemački Siemens, koji već ima 51 posto udjela u vlasništvu Končar energetskih transformatora, no i u toj kompaniji ostali su bez komentara na ovu temu.
Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak još je prije dva mjeseca, kada nije stigla nijedna obvezujuća ponuda za Petrokemiju, rekao da će Vlada i mirovinski fondovi koji zajedno u Petrokemiji imaju 27,53 posto ići u proces dokapitalizacije i restrukturiranja te da će s mirovinskim fondovima napraviti onaj posao koji se očekivao od strateškog partnera. S druge strane, država ima 25,07 dionica u Končaru. Prodaje se ukupno 586.926 dionica, odnosno 22,82 posto. Dionice će se prodavati na Zagrebačkoj burzi u blok transakcijama na javnoj dražbi, a početna cijena bit će zadnja prosječna dnevna cijena na burzi. Kad bi ona, primjerice, iznosila 694,63 kune, što je bila prosječna cijena na 22. srpnja, Vlada bi dobila oko 408 milijuna kuna. Upravo onoliko koliko je u prvoj fazi restrukturiranja ove godine predviđeno za refinanciranje Petrokemijina duga od 400 milijuna kuna.
Očajnički potezi
Osim u Končaru, prodaje se udio u HT-u, Luci Ploče, hotelima Maestral i Jadroplovu. Očekuje se završetak procesa do kraja godine te oko milijardu kuna prihoda od toga cijelog paketa, a samo dio ide Petrokemiji i Đuri Đakoviću.
- Ne vidim potrebu da država i dalje ima udjele u navedenim društvima. Ako je alternativa ovome potezu novo zaduženje ili puštanje Petrokemije u propast, onda je ovo ipak bolje rješenje. Naravno, pod uvjetom da sredstva od dokapitalizacije Petrokemije budu strogo kontrolirana i namjenski uložena. Mislim da je dobro što će dionice Končara biti ponuđene preko burze, a očekujem da će većinu kupiti domaći fondovi – govori konzultant Željko Perić.
Končar ima potencijala, nastavlja, ali kako vidimo da su najpropulzivniji dijelovi Holdinga upravo one kompanije koje su većinski privatizirane, nameće se zaključak da je ostatku, pod većinskim udjelom države, nedostajao pravi poticaj za iskorištavanje toga potencijala pa možemo očekivati da će s ovom privatizacijom i on doći.
Pokušaji odgovorne, stručne i savjesne Vlade da spasi Petrokemiju i Đakovića bili bi apsolutno poželjni, smatra i burzovni analitičar Roman Rinkovec, ali kaže da se od ove takvo što više ni u snu ne može očekivati.
- Jasno je da se radi o očajničkim potezima kojima se krpaju rupe koje su se odlučili pokrpati. Podsjećam da je još donedavno Đaković trebao spašavati Ingru jer je neki lumen došao na takvu ideju, vjerojatno se i ne udostojivši pogledati poslovanje obiju tvrtki – podsjeća Rinkovec te napominje da ako kupci ne dođu iz redova mirovinskih fondova, tada će i cijena biti niža, vrlo vjerojatno gotovo neprihvatjiva za prodavatelja. To je, nažalost, hrvatska realnost.
Poznavatelji stanja u Končaru kažu kako je dobro da se mijenja vlasnička struktura jer je to već godinama ‘umrtvljena kompanija koju treba protresti’. Novi vlasnici, bili to mirovinski fondovi ili neki strateški partner, tražit će mnogo bolje rezultate i dinamičnije upravljanje.