[gallery columns="5" ids="221621,221622,221623,221624,221625"]
Neobično je mirno ovih dana u Ministarstvu gospodarstva. Novi ministar Tomislav Panenić više vremena provodi u Banskim dvorima, gdje premijer Orešković neprekidno saziva sastanke svog tima, nego u Ministarstvu, a zamjenika i pomoćnika ministra koji bi trebali odrađivati poslove još nema.
Nema još ni glasnogovornika koji bi zabavljao novinare dok čekaju ministra. Odavno neuređivan prostor ministrova kabineta još ni po čemu ne odaje da je u njemu novi korisnik. Panenić još nije odabrao ni svoje stalno mjesto za konferencijskim stolom, što svjedoči o tome da su i posjetitelji još rijetki. Među prvima tu je razgovarao s ekipom Lidera, koji je odabrao za svoj prvi veliki ministarski intervju.
• Stječe se dojam da se ova vlada strateški opredijelila za prodaju pojedinih državnih poduzeća koja u ovom trenutku dobro funkcioniraju. Spominjali su se Podravka, Končar, HEP, Hrvatska poštanska banka... Ni bivša vlada nije bježala od najava privatizacije. Kakvo je vaše mišljenje o prodaji tih poduzeća danas? – Moj je glavni zadatak da tvrtke koje su u državnom portfelju dovedemo do razine uspješnosti, a tek onda možemo donositi odluke o prodaji. Jedan od takvih primjera jest HPB, koji je restrukturiran i danas je vrlo uspješna banka.
• Kako ćete to učiniti s Petrokemijom? – Sada ne bih govorio o pojedinačnim tvrtkama, nego tek nakon detaljne analize. Mogu reći da ćemo u onima gdje država ima male udjele, a koje nisu strateški važne za Hrvatsku, provoditi detaljnu analizu, nakon toga i preporuke što s njima napraviti. Ti udjeli financijski ne znače ništa u rješavanju proračunskih deficita, ali važni su jer nam otežavaju gospodarenje. Država nije specijalizirana za upravljanje takvim malim udjelima u poduzećima te bi njima mnogo kvalitetnije upravljale specijalističke agencije.
• Predlažete li onda osnivanje nove agencije ili će to sve potpasti pod državni holding? – Nisam za osnivanje državnog holdinga. Da su holdinzi općenito uspješni, onda bismo vjerojatno imali nekoliko takvih uspješnih modela u državi. Više sam za kvalitetno restrukturiranje poduzeća, a da direktori koji su uspješni okupljaju tvrtke koje se bave istim djelatnostima, ne vidim problem u tome da se možda povežu takva poduzeća. Moja je osnovna primjedba na državni holding to da ne možemo u njega staviti tvrtke koje upravljaju prirodnim dobrima, kao što su Hrvatske vode i Hrvatske šume, s tvrtkama koje su na tržištu. Njihov je interes potpuno različit. Jednima se upravlja ekonomskim, čisto profitabilnim pristupom, a drugima održivim razvojem, i to bi otežavalo rad uprave takvog holdinga.
• Znači li to da se od te ideje odustalo? – Uvijek ću biti protiv ideje da se takve vrste poduzeća povezuju u holding. Sad je vrijeme da se pozabavimo pojedinačnim javnim poduzećima i njihovim upravljanjem. Nije dovoljno imati samo svog predstavnika u nadzornom odboru. Jadna je od otegotnih to što su ljudi u sukobu interesa godinu dana nakon izlaska iz nadzornog odbora, pa stručni i kvalitetni ljudi taj posao ne žele ni raditi. Jedino si ljudi na političkim funkcijama mogu dopustiti takav luksuz da godinu dana poslije ne rade u struci.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.