Da je španjolska vlada izravno usmjerila samo pola subvencija za struju, gorivo i sniženi PDV na osnovne prehrambene namirnice prema najsiromašnijoj populaciji (donja tri decila), broj kućanstava na koje je negativno utjecala inflacija bio bi samo četiri posto. Ili, jednostavnije rečeno, gotovo sva inflacijom ugrožena kućanstva bila bi uz upola manju proračunsku cijenu jednako zaštićena. S druge strane, u stvarnosti se najviše novca od neciljanih proračunskih mjera uvedenih za rješavanje energetske krize slilo najbogatijim skupinama. Tako su od subvencije za gorivo najviše profitirala španjolska kućanstva s višim prihodima – gornja tri decila akumulirala su uštede od 1,38 milijardi eura, a od te su mjere najsiromašniji (donja tri decila) dobili samo 472 milijuna eura.
Ovi podaci iz španjolskog istraživanja još su jednom poduprli argument, koji su iznijeli i Međunarodni monetarni fond i Europska središnja banka, da su u energetskoj krizi i inflacijskom kontekstu izravni transferi ranjivim kućanstvima bolji alat za ublažavanje energetskog siromaštva od općih mjera poput smanjivanja trošarina na goriva.
Horizontalne mjere
Unatoč tim argumentima, kao i preporukama Europske komisije Hrvatskoj da se potpore usmjere na zaštitu ranjivih kućanstava i poduzeća te da trebaju sadržavati poticaje za štednju energije, premijer Andrej Plenković i u petom paketu mjera odlučio je zagrabiti široko, pa se više od 60 posto mjera odnosi na subvencije za električnu energiju koje su horizontalno usmjerene prema cjelokupnoj populaciji – i bogatima i siromašnima.
– I u zadnjem je paketu nastavljena priča s horizontalnim mjerama. Na taj se način ne diferenciraju bogate i najranjivije skupine. Dodatni je problem što se mjerama ne potiče racionalno ponašanje, odnosno ne nagrađuje se dodatno onoga tko štedi energiju. Budući da Hrvatska nema popis kućanstava, nego samo dohodovni cenzus u koji ne ulazi imovina, i nemoguće je imati ciljane mjere. Ako ne znamo tko je siromašan, a tko nije, ne možemo ni voditi socijalno osjetljivu politiku – kaže ekonomski analitičar i profesor Luka Brkić.
S njim se slaže ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić i dodaje da, osim toga što ne znamo koje je kućanstvo zaista siromašno, ne poznajemo ni strukturu gospodarstva i proizvodnih lanaca.
– Budući da nemamo popis kućanstava ni tablicu ekonomije s inputima i outputima, ne možemo ni pravilno usmjeriti subvencije. Zato se i ide ovako široko, pa koga mjere pogode, pogode. Meni trenutačno mjere nisu potrebne, ali mom susjedu koji ima dvoje djece i kredit vjerojatno jesu. Jednaka je situacija s tvrtkama. Neka velika tvrtka možda samo lijepi naljepnice i uvozi većinu inputa, a druga ima visok multiplikacijski faktor. Potonje bi, naravno, trebalo poticati. Zaključak je da bi mjere trebale biti pravilno usmjerene, ali kako nemamo pravih podataka, u Hrvatskoj se provode ovakve administrativne politikanske mjere – kritizira Jurčić.
Iz šupljeg u prazno
Brkić je povukao paralelu između nedovoljno selektivnih mjera i nedavne porezne reforme.
– Svi ti potezi ne idu prema tome da se promijeni nepovoljna struktura hrvatskoga gospodarstva koja stvara neravnoteže i produbljuje raskol između siromašnih i bogatih. U ovoj se zemlji proizvodnja, izvoz i dodana vrijednost sustavno zanemaruju. I ne možete očekivati poboljšanje kad perpetuirate nerazvojni model. Samo se pretače iz šupljeg u prazno, pa tako i ovom zadnjom poreznom reformom, koja ne rješava tri temeljna problema koja bi se trebala riješiti porezom: regresivnost, ne utječe na cikličnost, nego je produbljuje, ne povećava poreznu pravednost – smatra Brkić.
Djelomično opravdanje za horizontalni karakter petoga paketa mjera voditelj obvezničkog poslovanja u InterCapitalu Ivan Dražetić vidi u siromaštvu hrvatskih građana.
Komisija hvali
– Unatoč tomu što Europska komisija u svome svibanjskom izvještaju sugerira da treba uzeti u obzir štednju energije, istodobno je pohvalila pozitivan pomak, smanjenje energetskog siromaštva u Hrvatskoj od 2015. do 2021. Konkretno, 2015. godine 9,9 posto kućanstava nije moglo svoje domove održavati adekvatno toplima, a taj je udio 2021. pao na samo 5,7 posto (prosjek EU-a tada je bio 6,9 posto). Osim toga, EK navodi da je prije 2021. godine 48,4 posto ukupne populacije bilježilo troškove energije (ukupna energija: električna energija, gorivo, plin i slično) veće od 10 posto ukupnog proračuna (prosjek EU-a tada je iznosio 26,9 posto).
Gledamo li populaciju u riziku od siromaštva, 2021. godine 84,8 posto te skupine bilježilo je troškove energije veće od 10 posto kućnog proračuna (prosjek EU-a tada je bio 48,2 posto). S takvom strukturom stanovništva Vlada gotovo nije imala izbora nego usmjeriti većinu raspoloživih sredstava u borbu protiv energetskog siromaštva – navodi Dražetić i dodaje da EK-ov izvještaj spominje da bi u nedostatku državne pomoći između kolovoza 2021. i siječnja 2023. udio populacije koja troši više od 10 posto kućnog proračuna na energiju porastao za 7,1 posto (na 55,5 posto), a u EU-u bi taj pomak bio oko 16,4 posto.
– Drugim riječima, EK na početku paragrafa povezanoga s državnom pomoći sugerira primjenu alternativnih kriterija za alociranje pomoći, dakle štednju energije, no poslije u tekstu implicitno hvali hrvatski model koji je osmišljen uzimajući u obzir specifičnosti domaćega stanovništva i strukture potrošnje – objašnjava Dražetić.
Cijeli tekst možete pročitati u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.