Prošlo je godinu dana od potresa u Zagrebu, ali do petka, potvrdio je šef Fonda za obnovu Damir Vanđelić, niti jedno rješenje, o ičemu, nije stiglo u njegovu instituciju odgovornu za provedbu svega vezanog za potres. Godina dana, dakle, nije bila dovoljna nadležnim tijelima za uklanjanje zgrada kojima nema spasa, pa kada to već predstavlja toliki, nepremostivi izazov hrvatskoj državi, možda je najbolje olakšati tim prezauzetim ljudima život i proglasiti rasturene zgrade spomenicima potresu i turističkom atrakcijom.
Na kraju krajeva, ljudi su ionako takva mjesta, među kojima se posebno ističe zgrada u samom centru grada, na uglu Petrinjske i Đorđićeve, počeli percipirati kao dio toliko popularne ekonomije doživljaja u kojoj su najvažniji iskustvo i emocija. A gdje ćeš unikatnijeg iskustva i veće emocije od širom rastvorene kuće usred grada koja zorno demonstrira impresivnu rušilačku moć i silinu prirode? Razni su se dopisi i prijave od ureda ovog do ureda onog slali u vezi s tom zgradom, ali zasada su najveći dio posla odradile vremenske prilike i gravitacija, odnosno jači zapusi vjetra i narušena statika.
S tim u vidu, valja se možda ugledati na Skoplje i jednostavno ostaviti, ako ništa drugo tu izvaljenu rugobu kao vječni podsjetnik na jedan od najgorih dana u povijesti grada. Dapače, zašto ne organizirati turistički obilazak niza drugih rasturenih zgrada i ponuditi zaista nešto novo i drugačije na turističkom tržištu zatrpanom copy/paste rješenjima? Uostalom, žmukleri kakvi jesmo, mogli bismo priglupim turistima u obilazak uvaliti i oronule ruševine koje nemaju nikakve veze s potresom pa im ispuniti cijeli dan i masno to naplatiti. Tako bi ubili dvije muhe jednim udarcem - istovremeno rasteretili državu i profitirali od obogaćene turističke ponude i oplemenjene spomeničke baštine.
Tko zna, možda bi i UNESCO pokazao širinu uvrštavanjem ovako nečeg nekonvencionalnog na svoju listu. Doduše, trebalo bi u tom slučaju barem počistiti nered oko spomenute zgrade koja se nameće kao mjesto početka obilaska, osigurati taj dio ulice za promet pješaka i vozila te, red je, staviti nekakvu ploču koja bi zbunjenim turistima izvan vođenog obilaska, kada se vrate negdje 2027., objasnila zašto se u središtu grada koči ta šaketina u oko, a to opet predstavlja možda prevelik zalogaj za institucije ove države u pokušaju.