14. lipanj 2021.

Edis Felić: Sudsko ovršno rješenje putovalo po Zagrebu punih 14 godina

Čitateljica je lani dobila božićni dar – ovršno rješenje – nakon čega joj se pojavio golem upitnik iznad glave. Nastavljajući čitati, shvatila je da je to rješenje doneseno prije čak četrnaest godina, i to za navodni dug iz 2005. Žalila se, valjda će uskoro kraj priče

Naša vjerna čitateljica Jerina Malešević uoči Božića prošle godine dobila je platni nalog (rješenje o ovrsi) da plati dug zagrebačkoj Vodoopskrbi i odvodnji od 250 kuna. Iako mi je draga čitateljica poslala dokumentaciju i kaže da je dug izmišljen, meni je prije svega bila interesantna jedna stvar – Vodoopskrba ju je tužila 2006. za dug iz 2005.! Dakle, tužba, odnosno platni nalog putovao je po Zagrebu cijelih 14 godina.

Nevjerojatno, doista, jer što biste rekli o tome da vam stigne pismo od suda u kojem piše da je pokrenut ovršni postupak prije 14 godina i da ćete biti ovršeni. Dakle, čitateljica Malešević je prije svega bila iznenađena jer nije imala pojma da je uopće pokrenut ovršni postupak protiv nje, no nakon što se sabrala, bacila se na pisanje žalbe uz pomoć svoje odvjetnice, odbacujući dug.

Komu se žaliti na Božić?!

Dakle, rješenje o ovrsi primila je dan prije Božića prošle godine i kaže da to nije zanemarivo.

– Jedna je od pretpostavki da je to stajalo 14 godina negdje u zapećku na sudu. Za to vrijeme nije provedena nijedna radnja i onda su izbacili tko zna koliko predmeta, baš na Božić i novogodišnje praznike. Meni je stigla obavijest o prispijeću pošiljke otprilike na Badnjak, otišla sam je dignuti u Branimirovu jer pošta tada radi. Naravno, tada će mali broj građana i željeti stići bilo što poduzeti, pogotovo jer nisu veliki iznosi i zato što je rok za prigovor – osam dana – kaže Malešević.

Iz prijedloga za ovrhu staroga 14 godina vidi se da je platni nalog predan sudu 23. siječnja 2006. i da je tadašnja sutkinja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu Slavica Garac 28. veljače te godine donijela rješenje o ovrsi. Nakon što je Malešević, ne dajući se smesti, napisala prigovor i žalbu, 17. ožujka ove godine Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Mladenu Grantvergeru donio je rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi iz 2006. i postupak se nastavlja kako bi se utvrdila osnovanost tužiteljeva zahtjeva. No to nije kraj zanimljivostima toga slučaja.

Naime, pitanje je kad bi se uopće sazvalo ročište u ovom predmetu ako je sama obavijest o ovrsi putovala čak 14 godina. Zato je Malešević povukla neuobičajen potez za nekoga tko je tužen – poslala je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iako može biti i slučajeva da je tuženom u interesu da se ubrza postupak, u svome dosadašnjem radu, koliko se sjećam, uvijek sam nailazio na predmete u kojima tužitelj podnosi zahtjev za ubrzanje postupka, i to po nekoliko njih, a ne tuženi. Mislim da i to nešto govori o tom slučaju. Uglavnom, u obrazloženju Malešević navodi da 'od početka 2006. do kraja 2020. nije poduzeta ni jedna radnja 15 godina (manje dva mjeseca)' i da smatra 'da nije ni na koji način pridonijela ovako dugom trajanju postupka, a niti je postojao ikakav razlog da se navedeni predmet ne riješi i donese rješenje puno prije'.

Netko je odgovoran

Predsjednica Suda Petra Kušević Fraculj donijela je rješenje da se suđenje ima održati u roku od šest mjeseci navevši u obrazloženju da je zahtjev Jerine Malešević opravdan. Sutkinja istog suda Ankica Štimac nakon tog rješenja uputila je objema strankama u postupku poziv na glavnu raspravu 8. srpnja ove godine.

Što reći? Mora se priznati da su suci, barem za sada, solidno reagirali na taj slučaj i tako barem malo popravili ono što je Općinski građanski sud napravio Jerini Malešević. Nadam se da će suđenje kratko trajati, odnosno da će se vrlo brzo riješiti cijela ta stvar. No ostaje gorka spoznaja da je netko u Općinskome građanskom sudu odgovoran za takav nemar. Ali kao i do sada, sumnjam da će se provesti istraga i utvrditi tko je zakazao u lancu distribucije sudskih pismena. 

POST SCRIPTUM

Bit će zanimljivo saznati i ishod ovog postupka. Naime, kao dokaz da Malešević ima dug Vodoopskrba navodi izvod iz poslovnih knjiga što, kako reče jedan odvjetnik, 'nije vjerodostojna isprava jer je ovrhovoditelj mogao knjižiti što mu padne na pamet'. To bi, dodaje, 'trebao biti račun ispostavljen ovršeniku'. No Sud je 2006. upravo kao dokaz uzeo u obzir samo izvod. U žalbi Malešević još navodi: 'Ovrhododitelj je morao u sljedećih 15 godina u svim računima – a nema ni u jednom – navesti da postoji ovršeni dug i koliki, jer davatelji usluga to moraju na svakom računu napisati.' Osim toga, u odluci iz 2003. piše da se naknada za vodu plaća na temelju ispostavljenog računa (čl. 16.), a ako se ne plati, Vodoopskrba će obustaviti isporuku vode (čl. 22.) iako to nikad nije učinila.