20. srpanj 2020.

Edis Felić: Taksisti imaju pravo – pet godina staro vozilo nije za otpis

Upravo je završena javna rasprava o izmjeni pravilnika koji regulira starost taksija. Njome bi se odgodila obveza da vozila moraju biti stara pet godina, a ne više sedam. Taksisti pak vide priliku da se umjesto odgode poveća ograničenje starosti vozila

Pročitao sam zanimljivu javnu raspravu o starosti taksija, što je regulirano Pravilnikom o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe. U njemu stoji da taksi ne smije biti stariji od sedam godina, a od 1. siječnja 2021. ta se granica spušta na pet godina. Sljedećom izmjenom Pravilnika predviđeno je da se taj rok pomakne za godinu dana, vjerojatno zbog korone, no taksisti predlažu da se produlji i ograničenje starosti vozila.

U raspravi su sudjelovali mnogi taksisti i udruge i čini mi se da su njihovi zahtjevi argumentirani. Evo nekoliko prijedloga. Neki smatraju, a među njima je i Radio taxi Zagreb (barem je takav nadimak), da bi upravo tu izmjenu Pravilnika trebalo iskoristiti da se starost vozila ne smanji sa sedam na pet godina, nego da se poveća na čak dvanaest godina, s tim da mora zadovoljavati tehničke i sigurnosne uvjete koji bi se potvrđivali periodičnim pregledom, i to u razdoblju kraćem od godine dana. Kao razlog tom prijedlogu navode da je prosječna starost vozila u Hrvatskoj dvanaest godina, pa bi to trebalo omogućiti i taksistima.​

Toga nema nigdje u svijetu

Taksisti redom kažu da bi, ostane li na snazi odredba od pet godina starosti, nakon isteka tog ograničenja morali ulagati u nova vozila, a da neki od njih neće čak isplatiti ni stara. Osim toga, tvrde da je većini njih, pogotovo onih koji rade na platformama Uberu i Boltu, posao na rubu rentabilnosti i nikako ne bi mogli dovoljno zaraditi i uložiti u novo vozilo. Jedan od njih kaže da se posao 'smanjio zbog pandemije koja je zaustavila dolazak turista i samim time smanjila se ionako klimava zarada, a mogućnost kupnje novog vozila samo je san većine taksista'.

Taj taksist moli predlagača izmjena Pravilnika (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture) da uzme u obzir da 'vozilo starije od pet godina nije staro vozilo ako se održava i redovito vozi na tehnički pregled. Nemojte dopustiti', nastavlja, 'da se broj radnika na Zavodu za zapošljavanje poveća i zbog toga traži pomoć od države za nezaposlene kad se vrlo lako može donošenjem ovih izmjena zadržati puno radnih mjesta'. Drugi taksist veli pak da svakodnevno svjedoče 'sve većem broju rada na crno u prijevozu putnika zbog zakona o starosti vozila do pet godina koje nije propisano nigdje u svijetu'!

Razumijem razloge koje iznose taksisti, no bojim se da je dvanaest godina ipak previše za njihova vozila jer se ona mnogo brže troše od onih koja vozimo mi netaksisti (vozimo ih od kuće do posla ili na putovanja, mnogo manje nego taksisti). Bolji mi se čini prijedlog drugih sudionika javne rasprave koji predlažu da se starost vozila ograniči između sedam i deset godina, s tim da se nakon pet godina, u manje od godinu dana, vozilo odveze na tehnički pregled. Mnogi od njih kažu da bi deset godina bilo najbolje, ja pak mislim da bi trebalo tražiti sredinu između sedam i deset godina uz, naravno, obvezan periodični tehnički pregled.

Prilika da Ministarstvo pomogne

Dakle, naglasak u donošenju uvjeta koje moraju zadovoljavati vozila kojima se obavlja taksi-prijevoz, piše jedan od njih, mora biti na osiguravanju tehničkih i sigurnosnih uvjeta (periodični pregled) i starost vozila ne smije biti ograničena na nerazumne rokove. Upravo na dan izlaska novog Lidera zatvorit će se javna rasprava o izmjenama spomenutog Pravilnika. U Ministarstvu nisu namjeravali mijenjati išta vezano uza starost vozila, nego samo pomaknuti za jednu godinu naprijed datum primjene ograničenja na pet godina starosti vozila.

No, zaista, kad se već mijenja Pravilnik, zašto se ne bi razmotrili prijedlozi taksista koje sam prenio i za koje smatram da imaju smisla? Naime, ako im u Ministarstvu zaista žele pomoći odgodom primjene na pet godina starosti, mnogo će im više pomoći pomaknu li opravdano granicu starosti vozila. 

POST SCRIPTUM
Kao još jedan važan argument da Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture izađe ususret taksistima spomenimo i to da za autobuse, tramvaje i druge oblike javnoga putničkog prijevoza nema ograničenja starosti vozila. U našim gradovima ima tramvaja koji su stari više od četrdeset godina i koji normalno voze putnike, a zasigurno i autobusa koji već odavno nisu u cvijetu mladosti. Naravno, tehnička ispravnost svih tih vozila koja nemaju vremensko ograničenje mora se provjeravati svako malo, baš kao što predlažu i taksisti za svoja vozila.