11. svibanj 2020.

Edis Felić: Tvrtka može dobiti Vladinu pomoć i ako njezin direktor nije u Hrvatskoj

Zahtjev za pomoć može slati isključivo ovlaštena osoba upisana u Sudski registar, a to je direktor kompanije. No nije nužno da direktor bude u Hrvatskoj kako bi to mogao učiniti, čak i kad je riječ o strancu bez ijednoga hrvatskog identifikacijskog dokumenta

Čitatelj koji je bliski suradnik tvrtke u stranom vlasništvu i u kojoj je strani vlasnik ujedno direktor te tvrtke upozorio me na problem nemogućnosti prijave za novac HAMAG-a i drugih kreditnih institucija, što se obavlja na Fininu portalu Mjere. Međutim, iz Finina objašnjenja vidljivo je da je problem rješiv, no da ne bi bilo i kod ostalih tvrtki u stranom vlasništvu zabune i igre gluhih telefona te tužakanja tko je kriv, želio bih ispričati o čemu je riječ.

Naime, tvrtka u stranom vlasništvu pokušala je predati zahtjev preko Fine za neka kreditna sredstva, a to može napraviti samo osoba koja ima digitalni certifikat. U toj je tvrtki osoba s tim certifikatom bila knjigovotkinja koja je prethodnih godina slala financijska izvješća, a direktor nije imao certifikat jer mu nije bio potreban.

Nema hrvatski dokument

Kada je prošlog tjedna knjigovotkinja pokušala podnijeti zahtjev za dodjelu novca iz Vladinih mjera pomoći gospodarstvu, nije to uspjela jer joj je aplikacija javljala da nije ovlaštena to uraditi. Tražila je objašnjenje od Fine i dobila odgovor da poslije 21. travnja zahtjev za pomoć Fini može slati isključivo ovlaštena osoba upisana u Sudski registar – a to je direktor kompanije – putem sustava NIAS (mjesto jedinstvene prijave na sve e-usluge u okviru projekta e-Građani).

Na taj su se potez u Fini odlučili jer ovdje ipak nije riječ o slanju financijskih izvještaja, nego o zahtjevu za dodjelu državnog novca, o čemu odlučivati mogu samo direktor ili uprava kompanije. To znači da je direktor kompanije trebao zatražiti vjerodajnicu i na temelju nje podnijeti zahtjev. Međutim, za ljude u spomenutoj tvrtki nastao je problem zbog toga što direktor kompanije (i vlasnik) nije u Hrvatskoj, pa ih je uhvatila panika kako će to sad riješiti, jer nema šanse da čovjek dođe u Hrvatsku u ovakvoj situaciji.

Pregledavajući dokumentaciju koju mi je poslao čitatelj vidio sam da u pismu iz Fine poslano toj kompaniji piše da je moguće izvaditi vjerodajnicu i online putem sustava NIAS (od 21. travnja), što sam čitatelju i rekao, ali sam za svaki slučaj želio provjeriti i u Fini. No čitatelj mi je rekao da direktor kompanije nema nikakav hrvatski dokument, na što sam mu odgovorio da je i to vjerojatno regulirano, ali da ću provjeriti.

Iz Fine su mi to potvrdili. Naime, od 24. travnja (tri dana nakon što je sve omogućeno putem sustava NIAS) prijave na mjere mogu podnositi i 'strani državljani – ovlaštene osobe koje posjeduju vjerodajnicu s Liste prihvaćenih vjerodajnica'. To znači da prije toga direktori kompanija (pa tako i stranci) moraju zatražiti vjerodajnicu (u ovom slučaju istu onu koju ima njegova knjigovotkinja), i to na temelju dokumenata iz država odakle dolaze i nije im potreban hrvatski identifikacijski dokument. Nakon što dobiju vjerodajnicu, prijavljuju se za mjere.

Sve je predviđeno

– Uza svaku prijavu prikazat će se opcija 'suglasnost' koju je potrebno otvoriti, pročitati i potvrditi – poručuju iz Fine.
Suglasnošću direktor ovlašćuje Finu da u njegovo ime i za njegov račun te za potrebe praćenja provedbe mjera i njihovih učinaka i izvješćivanja Vlade prikuplja od nadležnih tijela i institucija potrebne podatke, i tu suglasnost može dati samo on.
Dakle, zahtjev za vjerodajnicu, a zatim i aplikaciju za Vladine mjere direktor stranac može podnijeti iz udobnosti svoga doma u drugoj državi i nije potrebno da tvrtka za to čeka njegov dolazak u Hrvatsku. Mislim da je ovo bilo važno napisati da ne bi bilo, kako sam naveo, krivih zaključaka i nepotrebnih optuživanja sa strane drugih kompanija u stranom vlasništvu, s obzirom na to da su barem u ovom slučaju institucije sve predvidjele. 

POST SCRIPTUM
Pročitao sam na Liderovoj web-stranici mišljenje odvjetnika Danijela Pribanića i Martina Sherrija i njihov zaključak da poduzetnici mogu tužiti državu zbog odluka Nacionalnog stožera Civilne zaštite o zabrani rada. Kažu da bi država mogla izgubiti te sporove na sudovima samo zbog nemarnosti naših vlastodržaca jer Sabor nije proglasio izvanredno stanje kojim bi izvršna vlast dobila veće ovlasti od onih koje ima prema Ustavu. Pitaju se zašto se odluke 'donose izvan Sabora, kad Sabor i dalje zasjeda i može donositi odluke dovoljno promptno'. Zaista, nije mi jasno da se pored toliko pravnih stručnjaka mogao dogoditi takav propust, jer, iako ne očekujem masovne tužbe, nije isključeno da prije svega oni koji su propali za vrijeme pandemije pokušaju nadoknaditi gubitke od države.