Korona i biznis
09. srpanj 2020.

Miodrag Šajatović: Plenković bi sada morao postati premijer poduzetnik

Andrej Plenković    foto Ratko Mavar

Bude li se Plenkovićeva ekipa samo držala onoga što je do sada radila i onoga što je zapisano u predizbornom programu za privlačenje birača, bit će propuštene velike prilike koje su se otvorile unatoč najavljenom 10-postotnom padu BDP-a zbog koronakrize

U prvome televizijskom intervjuu koji je dao nakon neočekivano uvjerljive pobjede na parlamentarnim izborima, stari/novi premijer Andrej Plenković najavio je, kad je o ekonomskim politikama riječ, nastavak porezne reforme. Smanjivat će za nekoliko postotaka porez na dohodak i porez na dobit. To bi mogao biti znak da će i u drugome mandatu biti nastavljena politika koja u prve četiri godine vladavine Plenkovićeva HDZ-a nije dala osobite rezultate. Pogotovo ne u usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama. Bude li se Plenkovićeva ekipa samo držala onoga što je do sada radila i onoga što je zapisano u predizbornom programu za privlačenje birača, bit će propuštene velike prilike koje su se otvorile unatoč najavljenom 10-postotnom padu BDP-a zbog koronakrize.

Velika je opasnost da usprkos velikoj pobjedi i tome da sada, sa 66 HDZ-ovih mandata i potporom manjinaca, HNS-a i Reformista, kao što sâm kaže, može bez ucjena koalicijskih partnera raditi što želi, Plenković ostane političar ekonomski menadžer, a ne političar ekonomski poduzetnik.

Lider u politici, ne i u ekonomiji

Prije objašnjenja ove teze trenutak je da se Plenkoviću oda priznanje kao političaru u užem smislu riječi. Doći na čelo HDZ-a kao potpuni autsajder, riješiti se na demokratskim unutarstranačkim izborima krajnje desnoga krila stranke i onda pregaziti SDP (i učiniti jalovima šesnaest mandata Škorina Domovinskog pokreta), veliko je postignuće. Plenković je, kad je o politici riječ, veliki lider. U ekonomiji se još nije dokazao, a upitno je i hoće li.

Dakle, Plenković je 'politekonomski menadžer' kad, isprika na izrazu, štreberski prepisuje savjete, recepte i zahtjeve iz Bruxellesa i nastoji ih provesti. Plenković bi bio političar poduzetnik kad bi imao vlastitu, originalnu, inovativnu viziju budućnosti hrvatske ekonomije i gospodarstva te je onda nastojao progurati kroz okvire koje kao uvjet za povlačenje novca iz proračuna propisuje Europska komisija.

EK savjetuje zemljama članicama poput Hrvatske horizontalne i vertikalne mjere. Horizontalne predviđaju poboljšanje uvjeta poslovanja za sva poduzeća u svim sektorima. Primjera radi, smanjite porez na dobit za sva poduzeća. Učinite državnu administraciju efikasnom za sve koji posluju. Popravite stanje u pravosuđu i smanjite korupciju. To je poželjno, ali sasvim nedovoljno. Pojednostavnjeno, sve te mjere osnovna su ekonomska higijena. Poput pravila da se čovjek svaki dan tušira, mijenja rublje, pere zube...

Ali kako horizontalnim mjerama promijeniti strukturu nacionalne ekonomije? Hoćemo manju ovisnost o turizmu i uvozu, naprimjer. Ali ako uz ostale neizmijenjene uvjete smanjite poreze i turizmu, koji se brže razvija od industrije, i industriji, turizam će se nastaviti brže razvijati. Struktura će se još više pogoršati. Ako samo poboljšate investicijsku klimu, investicije će opet više ići u neželjene sektore.

Posao za odlikaše

Premijeru Plenkoviću ​moralo bi postati jasno da opći instrumenti neće dati zadovoljavajuće rezultate. Da uz horizontalnu ekonomsku poslovnu higijenu trebaju i dobro osmišljene, inovativne, hrvatskom slučaju prilagođene vertikalne mjere poticanja koje će voditi prema željenoj strukturi nacionalne ekonomije. Ali to je vrlo zahtjevan posao. To je posao za odlikaše. Plenković je inteligentan i vrijedan političar. Kad bi se koncentrirao na politekonomsko poduzetništvo, vrlo vjerojatno, polučio bi uspjeh. Evo, ozbiljno je zagrijan za uvođenje eura. Projekt mu je uoči reizbora servirao guverner Vujčić. Plenković je imenovao specijalnoga koordinatora za projekt i, gle čuda, gotovo sve je obavljeno u rokovima. Ministarstva su natjerana ne sabotirati (kao inače) projekte koji traže međuresorsku suradnju. Dakle, može se kad se hoće.

Za sada nema signala da bi Plenković htio biti politički poduzetnik. Linijom manjeg otpora prihvaćaju se inicijative o digitalnoj i zelenoj industriji. Što je super. Ali kad se zna da se takvi vertikalni odabiri u Bruxellesu provode pod velikim utjecajem lobističkih skupina, onda mora biti jasno da nekritičko prihvaćanje uvjeta za deset milijardi eura pomoći može završiti štetom. Primjer? Okretanje vjetroelektranama, na čemu su strani isporučitelji opreme i koncesionari iz EU masno zaradili, a sve to plaćaju ovdašnji potrošači.

Poboljšanje horizontale je dobrodošlo, ali bez kvalitetne vertikale ostat ćemo na začelju Europske unije. Ako nam to ne smeta, onda ovu kolumnu treba jednostavno zaboraviti.