Danas samo otprilike petina hrvatskih malih i srednjih poduzeća ima razvijenu strategiju digitalne transformacije, a broj onih koji je i ne namjeravaju razvijati porastao je za 5,4 posto u usporedbi s 2019.
Od 21 milijun postojećih tvrtki u EU, više od 99 posto su mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća (MSP). Ona su žila kucavica europskoga gospodarstva koja zapošljava 66 posto ukupne radne snage i stvara više od polovice ekonomske dodane vrijednosti. Međutim, MSP-ovi su tijekom pandemije postali najugroženiji dio društveno-gospodarskog sustava EU, na što ukazuje i nedavno provedeno istraživanje konzultantske kuće McKinsey&Co. u pet država EU koje pokazuje da više od polovine mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća strahuje da bi u razdoblju kraćem od jedne godine mogla propasti ako im prihodi ostanu na sadašnjoj razini.
U Hrvatskoj su podaci vezani uz MSP-ove vrlo slični i Vlada im raznim gospodarskim mjerama pokušava pomoći kako bi prebrodili pandemiju. Izgledno je da Vladina pomoć može ublažiti negativne učinke pandemije i odgoditi otpuštanja i povećani broj stečajeva MSP-ova za nekoliko mjeseci, ali to zasigurno nije dovoljno kako bi se izbjegao mogući krah hrvatskoga maloga gospodarstva kad se iscrpe sve poslovne i osobne rezerve poduzetnika. Stoga se postavlja pitanje kako MSP-ovi mogu iskoristiti vrijeme krize da budu spremniji za poslovanje u razdoblju nakon nje.
Zgrade i strojevi umjesto softvera
Digitalna transformacija poslovanja može biti motor za mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća koji im pomaže da postanu agilnijia i brža. Naime, analize pokazuju da je tek svaki četvrti MSP posljednjih godina investirao u digitalne tehnologije. To je očito premalo, s obzirom na brojne mogućnosti koje se prije svega otvaraju za stvaranje dodane vrijednosti poduzeća. Većina ulaganja i dalje je konzervativno usmjerena u zgrade i strojeve umjesto u suvremeni softver i digitalna rješenja, iako se u razdoblju pandemije vrlo jasno pokazalo da su digitalna rješenja u poslovanju potrebna kako bi se zadržala konkurentnost na tržištu.
Već početkom 2020. bilo je jasno: da bi mogli napredovati u suvremenom digitalnom gospodarstvu, MSP-ovi moraju agilnije i brže reagirati na izazove digitalne disrupcije i promjena na tržištu. Trebali bi razviti cjelovitu strategiju digitalne transformacije poslovanja nužnu za održavanje konkurentnosti i opstanak poslovanja, ali i za bolje iskorištenje prilika koje donosi kriza.
Kako pokazuju nedavne analize za Hrvatsku, većina MSP-ova još ne razumije nužnost, a time ni prilike koji donosi digitalna transformacija poslovanja. Danas samo otprilike petina hrvatskih MSP-ova (17,7 posto) ima razvijenu strategiju digitalne transformacije, a broj onih koji je ni ne namjeravaju razvijati porastao je za 5,4 posto u usporedbi s 2019. godinom. Iako mnoge tvrtke unaprjeđuju svoju digitalizaciju, većina ih to čini vrlo malim i nejasnim koracima. Jedan od razloga za to su problemi s financiranjem. Čak i ako troškovi projekata digitalne transformacije poslovanja ostanu u razumnim granicama, ostaje dojam da su mnogo veći od percepcije kratkoročne koristi.
To zabrinjava i zahtijeva brzu promjenu dok ne bude prekasno. Naime, MSP-ovi se tijekom pandemije susreću s nizom izazova koji su otežavali donošenje odluke vezane uz pokretanje digitalne transformacije poslovanja, ali lockdown i rad od kuće osigurali su da potreba digitalizacije postane neizbježna – čak i za onih 25 posto hrvatskih MSP-ova koji nisu ni namjeravali razviti cjelovitu strategiju digitalne transformacije poslovanja.
Nužno za opstanak
Rad od kuće i potreba za korištenjem digitalnih tehnologija, poput podataka pohranjenih u oblaku te drugih digitalnih poslovnih alata, posebno jasno pokazuju da je digitalna transformacija poslovanja, koja uključuje reorganizaciju poslovanja, optimizaciju procesa, održavanje dobre organizacijske kulture, prilagodbu poslovnog modela te digitalizaciju, nužna za opstanak MSP-ova.
Bolje korištenje digitalnih poslovnih alata i razvoj internih digitalnih kompetencija zaposlenika (upscalling) danas u doba smanjenog intenziteta poslovanja trebali bi biti u središtu pozornosti svakog hrvatskog i europskog mikropoduzetnika, malog i srednjeg poduzetnika, jer iako to vjerojatno neće voditi kratkoročnim rezultatima, sa sigurnošću možemo reći da će u razdoblju nakon krize biti neki od ključnih čimbenika uspješnosti te nužnost za postizanje dugoročne održivosti poslovanja i tržišne konkurentnosti.