U Dubrovnik je sletio čarter sa 150 Kineza, ali ne turista, nego radnika kineske tvrtke China road and construction, među kojima je i sto zavarivača koji će 'švasati' Pelješki most nakon što provedu dva tjedna u samoizloaciji. Istog dana Europska komisija odobrila je produženje koncesije za istarski ipsilon Bina Istri do 2039., što je bila pretpostavka za početak gradnje druge cijevi Tunela Učka, zajedno s pristupnom cestom od Matulja.
Most bi trebao biti dovršen sljedeće godine kao i istarska dionica u punom profilu (do iduće turističke sezone), a tunel bi trebao dobiti drugu cijev do početka 2024. Vlast se hvali ovim pothvatima unatoč upitnosti njihove isplativosti. No, dok most za oko dvije milijarde eura grade Kinezi, na ipsilonu su Francuzi (Bouygues, koji je vlasnik 45 posto Bina-Istre) koji će inkasirati gotovo 200 milijuna eura za ovu tranšu.
Za razliku od toga, projekt gradnje drugog kolosijeka pruge Dugo Selo – Križevci težak 205 milijuna eura pod vodstvom domaćeg konzorcija (DIV, Zagreb-Montaža i Dalekovod) kasni dvije godine zbog propasti podizvođača, domaće Hidroelektre. Zato je možda i logično što je gradnju dionice od Križevaca do mađarske granice vrijednu oko 300 milijuna kuna dobila strana kompanija – turski Cengiz İnşaat.
Ovo je samo mali isječak iz priče o infrastrukturnom pogurancu koji Hrvatska distribuira drugim državama. Ministar prometa Oleg Butković naglašava da veliki infrastrukturni projekti pozitivno utječu na rast BDP-a i na domaće građevinske tvrtke koje će imati puno posla.
Kakav bi tek bio multiplikativni učinak da su hrvatski građevinari u boljoj kondiciji i da im je matična država sklonija? No, domaća građevinska industrija potonula je u recesiji nakon eksplozije nekretninskog balona. Dodatni razlozi su pravila Europske unije, ali i nesposobnost hrvatskih vlasti da proguraju domaće izvođače, a i njihova inertnost i prerijetko udruživanje. A tu su i interesi moćnih članica Unije. One su elegantno složile mozaik poticaja siromašnijim državama koje onda taj novac vraćaju u dobrom dijelu zapošljavajući njihove kompanije. Zato su domaći bauštelci uglavnom pilići koji kljucaju tek podizvođačke mrvice.