Vođenje tvrtke bez obzira radi li se o maloj, srednjoj ili velikoj tvrtki iznimno je odgovoran i važan posao. Osoba na vrhu donosi poslovne odluke koje utječu na sudbinu zaposlenika tvrtke i njihovih obitelji, a sposobnosti rukovoditelja najbolje se vide u teškim okolnostima. Još veće je opterećenje ako se radi o osnivačima obiteljske tvrtke koji se, razumljivo, za svoje tvrtke posebno vežu jer su one njihovo životno djelo. U donošenju odluka, pak, uključeni su često i drugi članovi obitelji, ali zadnju riječ uvijek ima čelna osoba. Pri tome moguće su i razmirice, no one se moraju nadići kao bi tvrtka mogla dalje postojati i mirno poslovati. Nalaženje zajedničkog jezika i odlučnost vodstva važni su za opstanak obiteljske tvrtke posebno u izazovnim okolnostima poput današnjih.
Prema podacima Europske komisije obiteljska poduzeća čine više od 60 posto svih tvrtki u Europi. Radi se očito o žilavim i postojanim tvrtkama koje vode isto takvi ljudi i njihove obitelji. Na 15. konferenciji poslovnog tjednika Lider ‘Budućnost obiteljskih tvrtki‘ koja se održava 8. ožujka 2024. godine u zagrebačkom hotelu Zonar upravo na panelu o temi ‘Sposobnost donošenja teških odluka i njihov utjecaj na budućnost tvrtke i obitelji‘ podrobnije o svemu govorit će Silvija Repić, direktorica Sana delikatesa, Rene Krasnić Velicki, suvlasnica i direktorica Zlatarnica Karat i Stefano Ladavac, direktor Korta. Moderatorica će biti Gordana Gelenčer, novinarka i urednica Poslovnog plana.
Stisnuti zube
Panelistu Stefanu Ladavcu najteže je odlučiti da nema odustajanja kada je najgore. Smatra da su to trenuci u kojima treba biti izuzetno snažan i opako vjerovati u ono što stvarate. Pri tome je, kazao je, vođenje tvrtke uloga za koju vas nitko ne može pripremiti jer je svaka tvrtka drugačija i suočava se s različitim izazovima.
- Zašto nije lako donijeti odluku? Nađete se u situaciji u kojoj nemate financija, prodaje nema na vidiku, možda uz vas još dvije-tri osobe stvarno vjeruju u vaš proizvod dok ostali smatraju kako to nema smisla. Morate biti dovoljno tvrdoglavi i uporni protiv samog sebe, stisnuti zube te donijeti odluku da se nastavlja put prema cilju i da je ovo samo jedan ležeći policajac na putu.
Treba znati donijeti odluku kada predstaviti novi proizvod, kada zaposliti još kolega, pokrenuti marketing i prodaju na novom tržištu, investirati, kada stati na loptu. Mnogo je to odluka koje svakodnevno donosi vođa tvrtke i tu ulogu treba voljeti. Zapravo svaku ulogu treba voljeti, ali ovu posebno. Prvi ste koji dođete, zadnji odlazite, kada ide sve super sve se hvali, kad ide po zlu u vas upiru prstom. U isto vrijeme ste prodaja, marketing, proizvodnja, istraživanje i razvoj, menadžer ili čistačica. Zato osoba koja se može nazvati vođom mora proći sve funkcije u poduzeću da bi znao kako ono funkcionira. Naravno u korporacijama to nešto drugačije funkcionira, no u obiteljskim poduzećima to je najčešće tako, pogotovo u početku. Jednadžba glasi: kvalitetan vođa = kvalitetni zaposlenici = kvalitetna usluga = zadovoljni kupci = uspjeh – uvjeren je Ladavac.
Obitelj je uigrani tim
Dodao je da su razmirice rijetke u njegovoj tvrtki jer svi imaju isti cilj te su više-manje u svim slučajevima odluke jednoglasne. Često se može čuti da nije lako raditi s obitelji, što je sigurno nekada i točno, svjedoči Ladavac, no ukoliko se jasno odrede uloge i odgovornosti unutar tvrtke izazova ne bi smjelo biti. Na početku poslovanja odluke je donosio samostalno i brzopleto što je bila lekcija koju je dobro platio. Sada prije donošenja bilo koje odluke savjetuje se sa svim članovima tima, s mentorom, nekada i psihologinjom kada se radi o izuzetno bitnim odlukama. Ladavac voli čuti različita mišljenja, od svakog uzeti po neki savjet i sastaviti odluku, a prije samog donošenja često tu odluku još jednom svi zajedno prokomentiraju.
Najteže odluke za Rene Krasnić Velicki su one strateške koje su potpuno promijenile današnje poslovanje Zlatarnica Karat. Bile su joj teške zato što su predstavljale izlazak iz poslovne rutine i sigurnosti odnosno zone ugode i ulazak u nešto novo za što nije imala nikakve povijesne podatke za predviđanje ishoda.
- Odluke danas donosimo s lakoćom jer je obitelj uigrani tim koji zna osnovna pravila o ne gubljenju energije u poslovanju. Obje generacije ulaze u razgovor o odlukama receptivnog stava, otvorenog uma i s povjerenjem u onu drugu stranu. Razmirica je bilo u početku jer nismo savladali osnovna pravila ne gubljenja energije i vremena, pa smo reagirali iz ega. Zrelija i iskusnija generacija se opire promjeni jer je njihov način stvorio poduzeće takvo kakvo je, ne vide razloge za promjenama i nadaju se da će tako ići vječno. Mlađa generacija često ne vidi važnost nekih mehanizama na snazi jer ih uzima zdravo za gotovo te eventualno banalizira neka pravila budući ne vidi kako promjena laka na noktima vodi do propasti monarhije. U tom razdoblju obiteljski ručkovi nisu poželjno i ugodno mjesto – slikovita je Krasnić Velicki.
Bez kompliciranja
Kada izazovno razdoblje tranzicije po ulasku mlađe generacije prođe, nastavila je, nastupe mirne vode u poslovanju. Obje strane, dodala je, uvide važnost međusobnih pristupa te vrijednost različitih gledišta, a mlađa generacija brzo dobije na važnosti kada noviteti za sobom donesu dobre brojke. Teške poslovne odluke donose se lako i brzo, također s obzirom na to da s majkom Vesnom Krasnić, suvlasnicom tvrtke, već dugo radi.
- Ne propitujemo se i međusobno se podržavamo. Dozvolimo si sugestije, poslušamo mišljenja, pa odluku donosi najbolja osoba na tom polju. U redu je i da se složimo oko toga da se ne slažemo. Kod nas je lako jer je jasna podjela uloga i dominacija u različitim poslovnim segmentima. Točno znamo koja je u čemu najbolja. Svjesnost o vlastitim i tuđim snagama i slabostima u poslovanju iznimno je važna. To nam omogućuje brzo donošenja odluka. Samo nas je dvije, ne kompliciramo i idemo dalje – rekla je Krasnić Velicki.
Važnost razumijevanja
Najteže je bilo za vrijeme koronakrize u situaciji kada je HoReCa (hoteli, restorani i kafići) djelatnost bila potpuno zatvorena, kazala je Silvija Repić, a taj kanal prodaje čini oko 40 posto prihoda Sana delikatesa. Bilo joj je tada nemoguće predvidjeti razvoj događaja, nije htjela otpuštati radnike, a prihoda nije bilo i nije nalazila načina kako ih nadoknaditi. U sadašnjim okolnostima rasta cijena i troškova Repić je vrlo teško donositi odluku o formiranju cijena proizvoda. Želi da proizvodi Sane iako premium kvalitete, budu dostupni što širem broju potrošača, a s druge strane mora paziti na profitabilnost kako bi poslovanje poduzeća bilo stabilno i održivo.
- U obiteljskom poslu poslovne teme su česte i u situacijama kad ne bi trebale biti, posebno u razdobljima krize ili teških situacija. Za održavanje kvalitetnih odnosa uvijek je važno razumijevanje, povjerenje i visoki stupanj tolerancije. Tako je u svakom odnosu, a u obiteljskom poduzeću je to posebno bitno. Važno je i odvojiti vrijeme kada se ne razgovara o poslu. Najčešće razgovaram s ocem Miroslavom koji je najviše uključen u najširi dio posla i ima mnogo iskustva. Izbjegavam razgovarati sa svima o svemu, to nije dobro. Vjerujem da svatko treba imati svoj dio poslovnih odgovornosti, time i obaveza i da dijeljenje svih informacija može samo opterećivati ljude. Volim se posvjetovati s osobom za koju mislim da ima iskustva u određenom području, razmisliti, poslušati intuiciju, pa donijeti odluku – objasnila je Repić.