Predsjednici Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije potpisali su zajednički sporazum u kojem su navedeni prioriteti prije sljedećih europskih izbora 2024. Na popisu od 164 zakona neki su već u pregovorima, a drugi tek trebaju biti izneseni. Jedan od onih koji je privukao najviše pozornosti je digitalna valuta središnje banke (CBDC).
Europska komisija obećala je da će ‘uskoro‘ razviti zakonodavstvo za digitalni euro. Glasnogovornik je potvrdio da Komisija planira iznijeti prijedlog u drugom tromjesečju 2023.
Paket Europske unije za borbu protiv pranja novca također se našao na popisu prioriteta. Uredba o sprečavanju pranja novca u pregovorima je između kreatora politika u Europskom parlamentu. Rasprave su se također dotaknule područja primjene decentraliziranih financija (DeFi), DAO-ove i NFT-ove. Očekuje se oformljenje tijela za sprečavanje pranja novca na razini EU-a koje će nadzirati odredbe, među ostalima i o kripto poduzećima.
Što se tiče digitalnog eura, Europska središnja banka trenutno radi na prototipu s izborom partnera, uključujući sporni Amazon. Faza osmišljavanja završit će se u ožujku 2023., nakon čega će uslijediti odluka o provedbi euro CBDC-a predviđenog u listopadu.
Izvršni direktori ECB-a kažu da će digitalni euro vjerojatno imati ograničene pojedinačne transakcije i ograničenja za pohranu vrijednosti.
Ideja digitalnog eura
Digitalni euro trebao bi imati iste karakteristike kao gotovina, ali u digitalnom formatu. Iz ECB-a naglašavaju kako digitalna inačica eura ne bi zamijenila fizički novac i vjeruju da bi izbor korištenja novčanica i kovanica trebao biti zaštićen.
Sustav digitalnog eura komunicirao bi s privatnim bankarskim sustavom, što znači da bi ljudi mogli premjestiti svoj novac sa svojih računa komercijalnih banaka na svoj digitalni euro račun i obrnuto. Na taj bi način sustav uklonio potrebu da vlada spašava banke koje su ‘prevelike da bi propale‘, jer novac koji je pohranjen u europskoj središnjoj banci ‘risk-free‘.
Javnim digitalnim eurom uklonio bi se povlašteni pristup bankarskog sustava novcu središnje banke. Omogućavanjem ljudima da koriste i novac središnje banke, smanjila bi se koncentracija gospodarske moći u nekoliko velikih institucija. Budući da bi ljudi imali više slobode upravljati svojim novcem, a banke bi primale manje implicitnih javnih subvencija, na primjer u obliku jamstava za depozite. Digitalni euro prisilio bi bankarski sustav da bude etički odgovorniji i konkurentniji.
Budući da bi javni digitalni euro pružio sigurniji i stabilniji oblik vrijednosti od privatnog ‘novca u sjeni‘, on ima potencijal za povećanje financijske stabilnosti. Nadalje, ako bi mnogi ljudi posjedovali digitalni novčanik za euro u središnjoj banci, ECB-u bi se pružili izravniji alati za provedbu monetarne politike.
Ograničenja digitalnog eura
Iako je istina da se vjerodostojnost sustava komercijalnih banaka oslanja na sposobnost neograničene razmjene depozita s novcem središnje banke, planovi ECB-a ne ispunjavaju ovaj zahtjev. U dosadašnjim planovima iznos o kojem se raspravlja je granica od samo 3.000 eura. To bi bilo daleko od tvrdnje ECB-a da stvori sidro stabilnosti s digitalnim eurom, jamčeći razmjenu bankovnih depozita po paritetu s novcem središnje banke.
Tako nisko ograničenje također bi eliminiralo potencijalnu prednost depozita koji se drži izravno kod središnje banke. Iako se depozit kod središnje banke smatra vrlo sigurnim, depoziti komercijalnih banaka do 100.000 eura također imaju tu kvalitetu, jer su njihovi imatelji zaštićeni osiguranjem depozita koje jamči njihova nacionalna vlada.
Međutim, o digitalnom euru ne bi se trebalo raspravljati samo kao o alternativi depozitu u poslovnoj banci. Prema mišljenju ECB-a, njegova je glavna svrha pružanje digitalne alternative gotovini.
To, međutim, odmah naglašava problem što takav dizajn kombinira značajke koje se u očima većine potrošača međusobno isključuju. Većina korisnika gotovine koristi ju kao sredstvo plaćanja i pohrane vrijednosti upravo zato što je fizička.
Ta sklonost fizičkom načinu plaćanja ogleda se u činjenici da cirkulacija gotovine u odnosu na nominalni bruto domaći proizvod već desetljećima raste u SAD-u i, u posljednje vrijeme, Euro području, unatoč impresivnom tehnološkom napretku u fintech sektoru. Dokazi zasad ne potkrepljuju argument ECB-a da bi javni novac (gotovina) u konačnici mogao izgubiti svoju ulogu monetarnog sidra.
Konzervativni pristup ECB-a
Unatoč tom velikom zamišljenom potencijalu, hoće li digitalni euro postići visoke rezultate ovisi o tehničkim detaljima koji će biti definirani u narednim mjesecima. Međutim, dosadašnji planovi ECB-a o uvođenju digitalnog eura razočaravajuće su neprivlačni i pretjerano štite interese poslovnih banaka.
ECB razmatra uvođenje ograničenog iznosa digitalnih eura koji se mogu posjedovati ili ubirati porez na veći iznos. Nadalje, postoje sumnje u predanost ECB-a o poštivanju prava građana na privatnost jer žele dati prednost usklađenosti s uredbom o sprečavanju pranja novca i tako osigurati da vlade mogu pratiti plaćanja.
Sve u svemu, čini se da ECB želi uvesti digitalni euro na način koji ne dovodi u pitanje trenutačne povlastice bankarskog sektora.
Naposljetku, umjesto da pozove širok raspon dionika i otvoreno istraži potencijal javnog digitalnog eura, ECB je dosad uglavnom tražio savjet od privatnih financijskih stručnjaka.
Ključno je da se demokracija uključi u ovaj proces i pokrene javni dijalog.