Modna industrija: Tijekom stotinu godina poslovanja Gucci je padao i uzdizao se poput feniksa

Nisam kriva, ali nisam ni nevina – rečenica je koju je izgovorila slavna ‘crna udovica‘ Patrizia Reggiani nakon odsluženja 18-godišnje zatvorske kazne zbog ubojstva bivšeg supruga i jednog od nasljednika modne kuće Gucci Maurizija Guccija. Iako je od njezina oslobođenja prošlo pet godina, slučaj koji je skandalizirao javnost, posebno svjetske džetseterske krugove sredinom devedesetih kad se zločin dogodio, ponovno je u središtu zanimanja publike, i to zahvaljujući filmskoj adaptaciji romana ‘Kuća Gucci: senzacionalna priča o ubojstvu, ludilu, glamuru i pohlepi‘ u režiji slavnoga Ridleyja Scotta. I doista, bilo je pitanje vremena kad će se filmaši uloviti ukoštac s toliko uzbudljivom, ali i mračnom pričom o obitelji koja stoji iza jednog od najpoznatijih luksuznih modnih brendova na svijetu.

Gucci je tijekom punih stotinu godina poslovanja padao i uzdizao se poput mitološkog feniksa. Slovio je kao simbol talijanskoga glamura, obožavali su ga moćnici, zvijezde i modni znalci (a obožavaju ga i dalje), transformirao se poput kameleona: bio je uglađeni brend koji ljube princeze i prve dame, skandalozan i naglašeno seksepilan u viziji Toma Forda ili pak brend koji slavi maksimalizam i briše rodne granice u režiji kreativnog direktora Alessandra Michelea. Nakon slabe 2020., u prvoj polovini ove godine (danas je dio grupacije Kering) prijavio je prihode od osam milijardi eura, osam posto veće nego u pretpandemijskoj 2019., a vrlo je izgledno da će nakon premijere filma 24. studenoga interes za njega, pa tako i prodaja, premašiti sva očekivanja.

Povijest dinastije

Priča o Gucciju počela je prije točno stotinu godina kad je portira u londonskom hotelu Savoy Guccia Guccija očarala prtljaga s kojom su putovali bogataši s početka 20. stoljeća. Sa skromnom se ušteđevinom odlučio vratiti u Firencu i zaposliti se kod proizvođača torbi Franzija. Nakon što je svladao izradu kožnatih modnih dodataka, 1921. otvorio je i vlastiti obrt te aristokrate toga doba osvojio kvalitetnom izradom sedla i konjičke opreme. Tada je nastala i prva inačica njegove kultne torbe s prepoznatljivom crveno-zelenom vrpcom, Gucci Saddle Bag, koja je i danas mračni predmet želja modernih ljubiteljica mode. Guccio je 1938. trojicu svojih sinova, Alda, Vasca i Rodolfa, uveo u biznis i zadužio ih za širenje brenda po talijanskim metropolama, najprije Rimu, a poslije i Milanu. Nakon Drugoga svjetskog rata, nakon što je u Italiji uveden embargo, Gucciji su imali problema s nabavom kože pa su 1947. na tržište plasirali torbu s ručkom od bambusa nabavljenim u Japanu, koja je postala još jedna njihova kultna kreacija – Gucci Bamboo Bag. Sa širenjem na američko tržište tu su marku počele kupovati američke slavne osobe poput Petera Sellersa, Elizabeth Taylor i prve dame Jackie Kennedy, koja je inspirirala dizajn torbice jednostavno nazvan – Jackie. Nakon što je monegaška princeza Grace Kelly posjetila Guccijev salon u potrazi za novim primjerkom torbe Gucci Bamboo​, Rodolfo Gucci​ zamolio je talijanskog ilustratora Vittorija Accornera da dizajnira svileni šal za voljenu princezu. On je kreirao floralni uzorak koji će poslije biti prepoznat kao signature print ‘Flora‘, s 43 različite vrste cvijeća, biljaka i insekata u čak 37 boja. U to je propulzivno doba za kompaniju dizajniran i logotip – dva isprepletena slova G – u čast tada već pokojnog osnivača Guccia Guccija.

Iako je osamdesetih predstavljena i prva ready-to-wear kolekcija, kompanija je krenula silaznom putanjom, i to zbog neprekidnih svađa trojice braće nasljednika koji su se, vođeni pohlepom, natezali oko bogatstva i daljnjeg poslovanja modne kuće. Rodolfov sin Maurizio izbacio je ujaka Adolfa iz vlasništva kompanije 1983., a zatim su uslijedile skandalozne tužbe, sudska prepucavanja i optužbe za utaje poreza. Usprkos dramama unutar dinastije Maurizio i njegova supruga Patrizia Reggiani žarili su i palili džetseterskom scenom, bili su pravi power couple, preteča Brangeline i Kimyea. No ni njihova sreća nije bila duga vijeka jer je Maurizio našao (dakako, mlađu) ljubavnicu, ali i prodao većinski udjel u Gucciju kompaniji Investcorp te tako prekinuo dugogodišnje obiteljsko vlasništvo. U strahu da će njezine kćeri ostati bez nasljedstva, Patrizia 1995. naručuje Maurizijevo ubojstvo.

Nova era

Osim što Maurizio nije uspio Gucciju vratiti staru slavu i što je dopustio da se pretvori u, kako su to tadašnji modni znalci komentirali, brend s aerodroma, zločin je dodatno uprljao brend pa je novim vlasnicima postalo jasno da hitno moraju uvesti ozbiljne promjene. Sredinom devedesetih angažirali su zato Toma Forda, fantastičnoga mladog dizajnera koji je doista spasio Gucci i započeo novu eru brenda. Publiku su oduševile njegove senzualne siluete, svilene slip-haljine i elegantne potpetice. Sa stilisticom Carine Roitfeld i fotografom Mariom Testinom lansirao je marketinške kampanje, istodobno skandalozne i revolucionarne. Ford je tijekom svoga mandata u Gucciju dokazao da poznata sintagma ‘seks prodaje‘ itekako funkcionira i osigurao brendu deset milijardi dolara prihoda.

Nakon što je otišao iz kompanije i pokrenuo vlastiti modni brend, na mjestu kreativnog direktora zamijenila ga je Alessandra Facchinetti, no ona, nažalost, nije uspjela zadovoljiti velike apetite publike. Godine 2005. naslijedila ju je Frida Giannini koja je u kreativnom smislu Gucci odlučila voditi potpuno drukčije od Toma Forda. Umjesto na seks Giannini se usredotočila na modno nasljedstvo brenda i na modne piste vratila kultne torbice i uzorke poput ‘Flore‘. I da, publika je isprva bila zainteresirana za taj novi/stari Gucci, ali njezin pristup brzo joj je dojadio pa je brend postao prosječan, nedovoljno uzbudljiv, dosadnjikav.

Nakon ponovnog pada prihoda Giannini je dobila košaricu na mjestu kreativne direktorice pa 2015. na tu funkciju dolazi Alessandro Michele, koji je dotad dvanaest godina radio u kompaniji.

Veliko buđenje

O tome koliko je Michele probitačan i beskompromisan, svjedoči podatak da je došavši na mjesto kreativnog direktora povukao posljednju mušku kolekciju Fride Giannini i potpuno je redizajnirao samo nekoliko dana prije premijere. Danas ga smatraju glavnim i odgovornim za Guccijevo posljednje veliko buđenje i njegovu transformaciju u brend koji obožavaju mlađi naraštaji. Novu je publiku Michele osvojio maksimalističkim pristupom modi: njegov Gucci pršti od žarkih boja, kristala, resa i popkulturnih referencija, a kreativni lider neprekidno dokazuje koliko je uspješan u integriranju društvenih tema u svoju modnu viziju (njegovi muškarci, recimo, nose haljine).

Novi Gucci ​divlji je i neobuzdan, baš kao i prošlost dinastije, zato nema sumnje da će interes publike potaknut filmom u kojem Patriziju Reggiani glumi pjevačka, a odnedavno i glumačka zvijezda Lady Gaga, poboljšati poslovne rezultate i potvrditi mu status it-brenda modne industrije.