22. siječanj 2020.

Afera RBA - Što je sve prethodilo ostavci Michaela Müllera

Michael Müller    foto Ratko Mavar

Iako je prvi čovjek Raiffeisen banke Michael Müller podnio ostavku na mjesto predsjednika uprave, sasvim sigurno je u Upravi banke i dalje na snazi krizna situacija, jer se u javnosti ne stišava bura zbog poziva za odabir agencije koja je toj banci trebala pružati usluge kriznoga komuniciranja u vezi sa slučajem kredita u švicarcima.

Afera je izbila nakon što je u javnost procurio dokument u kojem se u pozivu agencijama među ostalim uslugama traži pritisak na Ustavni sud i druge sudove u Hrvatskoj iako je prema svim međunarodnim zakonima bilo kakav pritisak na rad sudstva nedopustiv.

Podsjetimo, Vrhovni sud presudio je da su banke povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita ugovorenih u švicarskim francima, odnosno da je osam domaćih banaka krivo za nezakonito i nepošteno postupanje. Bankama je nakon presude Vrhovnog suda preostalo obratiti se Ustavnom sudu, a upravo se izrijekom pritisak na Ustavni sud tražio kao jedna od agencijskih usluga kriznoga komuniciranja.

Zanimljivo je da su se, iako je u Hrvatskoj službeni jezik hrvatski, u Raiffesien banci (ako je suditi prema dokumentima koji su procurili u javnost) u pozivu za odabir PR agencije koristili engleskim. To bi moglo upućivati na činjenicu da je zadatak pritiska na sudstvo koji se od agencija tražio stigao iz centrale u Beču ili da ju je pisao neki od visokopozicioniranih menadžera u dogovoru s austrijskom središnjicom i da je Müller znao za sporni dokument, ili ga čak i potpisao.

Hrvatska narodna banka osudila je postupak i priopćila da će u RBA poslati inspekciju, no ni nakon izbijanja afere u toj banci nisu izrazili žaljenje zbog neprimjerenog teksta natječaja, nego su samo višekratno ponavljali, a to je odgovoreno i Liderovoj redakciji, da se 'cjelokupno poslovanje RBA-a temelji na poštovanju svih zakona i propisa Republike Hrvatske'. Ali, na naša konkretna pitanja s kojim PR agencijama rade, tko je izabran za posao kriznog PR-a te smatraju li da je legitimno pravo tražiti od PR agencije da pritišće sudove i tako utječe na presude nismo dobili konkretne odgovore ni iz korporativnih komunikacija u Zagrebu ni iz centrale u Beču.  

Iako je Müllerova ostavka shvaćena kao moralni čin odstupanja s dužnosti i stanovito priznaje krivnje, s velikom vjerojatnošću možemo pretpostaviti da je unutar kuće i dalje više nego burno. Zasad nema odgovora na pitanje je li se netko u RBA-u u natječaju za odabir agencije pogrešno izrazio i zabunom napisao ono što se u Upravi i mislilo, a nije se smjelo legalno tražiti, ili je taj zadatak nespretno formuliran, a podrazumijevao je neki oblik lobiranja.

O tome što je sve prehtodilo ostavci i koliko se RBA opirala priznati krivnju možete pročitati u novom broju digitalnog i tiskanog Lidera.