Korona i biznis
20. svibanj 2020.

Izazovna jesen - Ekonomska bijeda gotovo je zajamčena

Što nas čeka na jesen?   

Mnogima se vjerojatno u nekom trenutku tijekom koronakrize drastično promijenila percepcija onih ‘nedovoljnih‘ 2,5 posto gospodarskog rasta prije nego je najveći show na svijetu počeo, a kako odmiču proljetni mjeseci ta se misao sve više vraća.

Turistička sezona od prošle godine, iako je mnoge ostavila nezadovoljnima, sada djeluje koliko primamljivo, toliko neuhvatljivo. Čekalo se da prođe travanj, čeka se i da prođe svibanj u kojem se jasno pokazalo da ekonomiju glatko ugasiš, ali je upališ tek s upornim kurblanjem i nakon što se isprati ovaj mjesec, čekat će se više-manje cijelo ljeto s nadom da će onaj sljedeći mjesec biti bolji.

Kada, pak, razočaravajuće ljeto završi, čekat će se, sada je već svima jasno, jesen. Pretpostavka je, izgleda, da će se ovo postotno vraćanje života u normalu do kraja godine konačno približiti sto posto. Drugim riječima, s prolaskom epidemije, pokretanjem ekonomije i svježom vladom, kraj godine bi trebao donijeti toliko žuđenu stabilnost, premda je koronavirus i dalje wild card koji nitko ne može dobro procijeniti u kontekstu kraja godine. Sve sada upućuje na sezonalni karakter virusa s najboljim PR-om svih vremena, što nažalost, ostavlja značajnu mogućnost njegovog povratka.

I dok su virus i karantena mogući, ekonomska bijeda je gotovo sigurna. Jasno je da dovođenje turista poput školskih razreda neće biti niti do koljena klasičnoj turističkoj sezoni, kao i da širokogrudnih mjera vlade prema radnicima i poslodavcima neće biti barem neko vrijeme, a povratak uobičajenog ekonomskog života zapravo će biti nemoguć dok god se paranoja oko virusa pažljivo njegovana mjesecima ne vrati nazad u bocu, a bocu baci na dno oceana. Ili ekonomski rečeno, dok god ljudi ne osjete dovoljno sigurnosti da počnu trošiti, povratak na stare staze slave od 2,5 posto rasta ostat će tek mokri san. Ili, operativno rečeno, dok god razni stožeri, mjere i mjerice, dnevne presice, strašenja drugim valom, davljenja 'novim normalnim' i ostali elementi ovog cirkusa ne budu uklonjeni, život će funkcionirati kao paralelna stvarnost, što jednostavno nije dobro za potrošnju, time niti ekonomiju. Jesen će, u to nema sumnje biti vruća, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, pa se postavlja pitanje tko uopće želi i zašto biti premijer državice nesposobne utjecati na svoj boljitak u situaciji kada su svi njeni ključni partneri potpuno izbezumljeni.

Odgovor na pitanje tko želi biti premijer, ne doduše i zašto, nekako se nameće trenutačnom raspodjelom političkih snaga.

- Ne dogode li se u posljednja dva-tri tjedna nakon objave kandidatura dramatične promjene kao 2015., o novoj će Vladi odlučivati HDZ, koalicija Restart i Domovinski pokret Miroslava Škore. Pritom je najizglednija koalicija između HDZ-a i Miroslava Škore, ali sve ovisi o završnoj podjeli mandata. Koliko god se HDZ trudio, izbore ipak neće obilježiti predbacivanje vezano uz upravljanje kriznom situacijom tijekom pandemije, nego dugoročni problemi hrvatskog društva i države. Pritom odgovore na te probleme nema ni koalicija okupljena oko SDP-a, a još manje Miroslav Škoro - misli analitičar Boško Picula.

Tomislav Globan s EFZG-a, pak, vidi scenarij prema kojem novoj vladi možda i neće biti tako teško na početku mandata.

- Ako bismo nastavili imati povoljnu epidemiološku situaciju do kraja godine i ako se ispostavi da smo se uspjeli otvoriti stranim turistima bez eksplozije broja zaraženih, mogli bismo već krajem 2020. vidjeti naznake preokreta u ekonomskoj aktivnosti, potrošnji i nezaposlenosti. Bilo kakvi signali pobjede nad virusom povećali bi optimizam potrošača i investitora, a to bi se vrlo brzo odrazilo na rastu BDP-a - smatra Globan.

S druge strane, ekonomist Dejan Kovač nije optimističan u pogledu kraja ove dosad grozomorne godine.

- Po mojoj procjeni, bez inozemnog zaduživanja, plaće financirane iz proračuna će biti pod velikim upitnikom već na ljeto, jer zbog smanjenja turističke sezone pod velikim će šokom biti dinamika punjenja proračuna. Lipanj, srpanj i kolovoz čine oko 62 posto ukupnih godišnjih dolazaka i 73 posto ukupnih godišnjih noćenja. Isto tako bitno je napomenuti da više od 92 posto dolazaka i noćenja u tom periodu čine strani turisti - procjenjuje Kovač, uz ogradu da nema pristup podacima o punjenju proračuna jer 'Vlada skriva podatke kao zmija noge'.

Uz problem turističke sezone tu je, prema njegovu mišljenju, i problem nedovoljnih mjera za poduzetnike kada se u obzir uzme obujam smanjenja agregatne potražnje zbog karantene. To znači da je samo pitanje trenutka kada će preko pola milijuna radnika na minimalcu preseliti na Zavod za zapošljavanje.

- Općenito, prvo će nastradati mikro, pa male, tek onda srednje i velike firme, jer trenutno jedino što sprječava početak veće nezaposlenosti su financijske zalihe, a u tome je presudni faktor svakako veličina tvrtke. Mada i veće tvrtke su već sada u velikim problemima ako se nalaze u sektorima koji su najviše pogođeni - upozorava Kovač.

Iz toga proizlazi da će kraj godine biti izuzetno težak, uvjeren je Kovač, odnosno da će se Hrvatska naći na rubu bankrota, iako dodaje da na premijera to ne treba imati nikakvog utjecaja 'jer ako voliš Hrvatsku, premijer si u miru jednako kao i u ekonomskom ratu'.

Cijeli tekst o predviđanjima ekonomske budućnosti koja nas čeka na jesen možete pročitati u novom izdanju digitalnog i tiskanog Lidera.