Nakon što je potkraj prošle godine zatvorena šećerana u Virovitici, nažalost bilo je neminovno da isti scenarij slijedi i za još jednu šećeranu u Hrvatskoj - nakon poremećaja na europskom i svjetskom tržištu na kojem tona šećera i dalje košta 350 eura. Vlasnici Hrvatske industrije šećera (HIŠ) nakon analize odlučili su da je najbolje zatvoriti osječku šećeranu i sve snage baciti na onu u Županji 'zbog najnižih jediničnih troškova, premda će se pojedini resursi HIŠ-a na lokaciji u Osijeku i nadalje koristiti, npr. pakirnica, silos...'
- Cilj je bio zaustaviti daljnje stvaranje gubitaka triju hrvatskih šećerana. Ti su gubici nastali kao rezultat najvećeg poremećaja na tržištu šećera u europskoj povijesti koji traje u kontinuitetu duže od tri godine. U cijelosti su išli na teret vlasnika i to preko smanjenja kapitala i akumulacije stvorenih u dobrim godinama, uglavnom prije ulaska Hrvatske u EU – kaže savjetnik Uprave Miroslav Božić.
Usprkos svemu, u HIŠ-u su uvjereni da će već ove godine biti dostignuta razina prosječne učinkovitosti šećerana u novim zemljama članicama (12 tisuća hektara po šećerani, u starim članicama prosjek je 18 tisuća hektara), što će čak i uz neznatni rast cijena osigurati financijsku održivost proizvodnje. Božić kaže da je Hrvatska 'u deficitarnoj regiji sa šećerom, a potrošnja je u uvjetima korona krize pala manje od pet posto na godišnjoj razini. Očekuje se da će pad europske proizvodnje od skoro dva milijuna tona u zadnjoj godini, dovesti do očekivane cjenovne ravnoteže i izlaska ispod praga održivosti koji nijedna šećerena na svijetu ne bi mogla dugoročno izdržati.
Nažalost, to nije jedini razlog jer zbog smanjene proizvodnje šećerne repe, unatoč tome što je država čak izdvojila i više novca za poticaje, nije bilo dovoljno sirovine jer je HIŠ lani ugovorio proizvodnju repe na tek 10.500 hektara repe u Hrvatskoj (isto se očekuje i u ovoj godini) i na 1.500 hektara u Mađarskoj, što može preraditi i jedna šećerana.
Prije 15-ak mjeseci tri hrvatske šećerane, nakon dugo godina bezuspješnih pokušaja povezale su se u jednu tvrtku, objedinili su sve resurse, opremu i ljude jer je to bila naprosto nužnost u situaciji kada europska industrija šećera stenje.
- Maksimalno smo racionalizirali poslovanje, smanjili troškove i osigurali kampanju prerade repe prošle godine u naša dva proizvodna pogona, premda su domaće površine pod repom bile najniže ikada. Sve dok imamo dovoljno domaće sirovine za preradu, postojat će i ova proizvodnja. Prvi smo i mislim jedini koji smo već do Božića prošle godine isplatili sve male i srednje proizvođače repe. Stalno smo se nadali i očekivali preokret u pogledu prestanka krize i rasta cijena šećera na europskom tržištu, zbog čega je i veći dio radnika u Virovitici zadržan sve donedavno iako nije bilo prerade u tom pogonu u 2020. Kako bismo mogli nastaviti poslovanje, a da to poslovanje bude financijski održivo, morala se donijeti odluka o usmjeravanju prerade repe na jednom mjestu od jeseni ove godine – kaže Božić.
U perspektivi, radit će samo jedna šećerana, no dođe li do nagle potražnje te rasta cijene šećera, ali i povećanja proizvodnje šećerne repe, sve tri šećerane mogle bi se ponovo pokrenuti. No to je u ovom trenutku, kako stvari stoje, tek teorija.