13. ožujak 2020.

Frano Barbir: Što bi u Hrvatskoj moglo proraditi na vodik? Dva su projekta u igri!

Frano Barbir   

Predsjednik Hrvatske udruge za vodik Frano Barbir otkriva da je u u potrazi je za velikim projektom

Nedavno osnovana Hrvatska udruga za vodik u potrazi je za velikim projektom primjene vodika u Hrvatskoj. U igri su dva moguća projekta – gradski autobusi na vodik ili vodik na otocima. Udruga trenutno radi na promidžbi kako bi privukla nove članove, prvenstveno industrijske i akademske partnere koji vide interes u razvoju i primjeni vodikovih tehnologija. Kada se mobiliziraju partneri, lako će biti definirati u koji će se veliki projekt krenuti. Dotad se ova udruga povezuje s međunarodnim organizacijama.

- U HydrogenEurope, udrugu europske industrije i nacionalnih udruga, već smo primljeni. To će nam omogućiti lakšu implementaciju vodikovih tehnologija u Hrvatskoj, kako s tehničkog, tako i s legislativnog aspekta jer ćemo moći primjenjivati iskustva onih članica koje su u primjeni ovih tehnologija ispred nas - rekao je predsjednik udruge Frano Barbir koji se primjenom vodika bavi trideset godina, tri je godine predsjednik Grupe predstavnika država - savjetodavno-nadzornog tijela Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik u Bruxellesu, a ujedno je i potpredsjednik najstarijeg udruženja za vodik u svijetu Svjetskog udruženja za energiju vodika (International Association for Hydrogen Energy).

Evo što smo u kratkom razgovoru s njime saznali:

Zašto se planira 'veliki projekt', što fali malima?

- Uvođenje vodikovih tehnologija u praktičnu primjenu nije jednostavno jer zahtijeva sudjelovanje i zajedničku akciju i proizvođača i distributera vodika i proizvođača uređaja i opreme ili vozila i naravno korisnika, a za sve je još potrebno donijeti i regulatorni okvir. Dakle, potreban je veliki projekt. Manje projekte kao što su izrada i demonstracija barke na vodik, bicikla ili motorkotača smo u Hrvatskoj već davno napravili i demonstrirali na FESB-u u Splitu, a doc.dr.sc. Ankica Kovač, koja je i potpredsjednica udruge, na FSB-u u Zagrebu. Za veći projekt potrebno je puno više sudionika i upravo zato smo i osnovali udrugu.

Imate li već ideju kakav bi to veliki projekt bio?

- U brojnim dogovorima s partnerima, ministarstvima iskristalizirala su se dva moguća projekta. Prvi je primjena vodika u gradskim autobusima, koji podrazumijeva nabavku većeg broja autobusa na vodik za neki od većih gradova u Hrvatskoj i njihovo korištenje u redovnom servisu. No, za to je potrebno napraviti punionicu za vodik (poluotvorenog tipa) i osigurati opskrbu vodikom. Ovisno o tajmingu realizacije projekta vodik bi mogao biti sivi (proizveden iz prirodnog plina) ili poželjno zeleni (iz obnovljivih izvora energije).

A drugi?

- Drugi je vodik na otocima. U tijeku je EU inicijativa energetske neovisnosti otoka za koju je veliku ulogu odigrao naš euro zastupnik Tonino Picula. Doduše vodik se, barem za sada, ni ne spominje u toj inicijativi, ali gotovo je nemoguće ostvariti 100 posto zatvoreni energetski sustav kakav podrazumijeva energetska neovisnost otoka bez vodika koji bi služio za pohranu neizbježnih viškova energije iz obnovljivih izvora energije i za transport, kako po otoku tako i do otoka. Stoga nam je cilj uključiti vodik. Jedna od tema trenutno otvorenog poziva za projekte u programu Obzor2020 je upravo Vodik na otocima. Čak smo od Bruxellesa dobili mig da se neki hrvatski otok javi na ovaj natječaj, ali s obzirom da krećemo od nule, vjerojatno nijedan hrvatski otok u ovako kratkom vremenu (do travnja) nije spreman ni organizacijski ni tehnički, a pogotovo financijski sudjelovati u ovome projektu, ali vjerujem da će biti sličnih prilika i u budućnosti, a do tada moramo biti spremni.

To je sve?

- Ima i drugih ideja za projekte, ali za sada se želimo koncentrirati na one gdje uporaba vodika ima najviše smisla, za što postoji mogućnost (su)financiranja iz EU, gdje je financijska isplativost najizglednija (ako ne odmah onda u skoroj budućnosti) i gdje ima najveću vidljivost.

Udruga, koja već radi na izradi Hrvatske strategije za vodik, organizirat će 'Tjedan vodika' krajem travnja u Splitu gdje se u sklopu hrvatskog predsjedavanja Vijećem EU održavaju neformalni sastanci ministara i atašea energetike i visoke grupe za konektivnost Centralne i Jugoistočne Europe (CESEC). Tamo ćete moći prisustvovati demonstraciji vozila na vodik. Planira se i serija popularnih predavanja u osnovnim i srednjim školama te na fakultetima

Ima li interesa za uvođenja vodika u hrvatsko gospodarstvo od strane krovnih vladinih institucija?

- Naravno da ima, zato smo i osnovali udrugu. Nakon što je Hrvatska, tj. državni tajnik iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike još u rujnu 2018. potpisao EU Inicijativu za vodik, Ministarstvo aktivno sudjeluje u svim ključnim inicijativama Europske unije vezanim uz vodik. U novoj strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske vodik se doduše stidljivo spominje, i to tek iza 2030., ali u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za Republiku Hrvatsku za razdoblje 2021.-2030. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike uz biogoriva i elektrifikaciju transporta računa i na nove tehnologije, primjerice na vodik. Stoga je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike dalo puno potporu radu Hrvatske udruge za vodik.

 A kakva je situacija s poslovnjacima?

- Ina u vodiku vidi priliku za novi biznis. Naime ona u rafineriji nafte u Rijeci već proizvodi vodik za svoje potrebe, a mogla bi proizvoditi još kad bi u Hrvatskoj bilo korisnika. No, korisnike tek treba stvoriti. Ina proizvodi vodik iz prirodnog plina, a mogla bi ga isto tako proizvoditi i iz obnovljivih izvora energije (elektrolizom vode). HEP bi također mogao proizvoditi vodik iz viškova električne energije iz vjetroelektrana. S Inom i HEP-om već surađujemo, a interes za sudjelovanjem u radu udruge dobili smo od velikih tvrtki kao što su Brodosplit, Cemex ali i od nekoliko manjih tvrtki koje vide poslovne prilike u tom novom segmentu.

Koje ciljeve namjeravate ostvariti u prvih pet godina djelovanja Udruge?

Namjeravamo okupiti hrvatsku industriju, formirati jaki i smisleni konzorcij koji može konkurirati na EU projektima; osmisliti i realizirati barem jedan veliki projekt; uključiti vodik u energetske strategije i operativne planove. Moj osobni cilj je kupiti i voziti automobil na vodik. Uvjet za to je da u Hrvatskoj postoje barem 2-3 punionice vodika.

Tko predvodi vodikovu evoluciju u Hrvatskoj

Predsjednik Hrvatske udruge za vodike Frano Barbir bavi se već trideset godina istraživanjem, razvojem i primjenom gorivnih članaka i elektrolizatora. Na Sveučilištu u Miamiju doktorirao je na temu 'Analysis and Modeling of Environmental and Economic Impacts of the Solar Hydrogen Energy System', a u SAD-u je vodio projekte temeljene na vodikovim energetskim tehnologijma milijunskih vrijednosti koje su financirali američko ministarstvo energije, vojska i NASA. Sudjelovao je i u izradi prvog automobila na svijetu na pogon membranskim gorivnim člancima. Radio je kao potpredsjednik UNIDO-vog Međunarodnog centra za vodikove energetske tehnologije sa sjedištem u Istanbulu. Također obnašao je dužnost v.d. direktora Centra kompetencije za katalizu pri Sveučilištu Capetown u okviru programa HySA (Hydrogen South Africa). U Hrvatsku se vratio 2006. godine na javni poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja. Uz pomoć zajmova iz programa Marie Curie i Hrvatske zaklade za znanost osnovao je i opremio laboratorij za nove energetske tehnologije, praktički za tehnologije vodika - gorivne članke i elektrolizatore.

- Moja istraživačka grupa, koja je u međuvremenu narasla na 10 članova, je sve ovo vrijeme bila izuzetno uspješna u dobivanju projekata čija je ukupna vrijednost veća od milijun eura i financirani su iz EU programa FP6, FP7 i Horizon2020, Hrvatske zaklade za znanost, EU fondova u Hrvatskoj. Trenutno radimo na projektu STIM-REI u okviru Znanstvenog centra izvrsnosti, također financiranog iz EU fondova u Hrvatskoj. Na projektima iz programa Horizon2020 surađujemo s vodećim tvrtkama i znanstveno-istraživačkim organizacijama kao što su Bosch Engineering, Alstom, Daimler, ElringKlinger, VDL, Institut SINTEF. U Hrvatskoj smo surađivali s Končar Institutom za elektrotehniku – kaže Barbir koji je objavio stotine radova citiranih više od 3500 puta i sedam patenata u SAD-u. Njegova knjiga 'PEM Fuel Cells: Theory and Practice' objavljena na engleskom prevedena je na kineski, korejski i perzijski i koristi se kao udžbenik na mnogim sveučilištima širom svijeta.