Pišu: Ksenija Puškarić i Edis Felić
Novo normalno je da ništa nije normalno, da treba očekivati neočekivano i biti pripremljen za najbolji i najgori ishod. I još jedan gori od gorega jer, očito, gore uvijek može biti. Glavni i osnovni posao svakog menadžera u Hrvatskoj trenutačno je osmišljavanje odgovora na sve izazove koje nam je krizna situacija donijela, kreiranje novih strategija i taktika - makar se one mijenjale iz sata u sat
Nije bio dovoljan virus koji nemilice odnosi živote i paralizira globalno i domaće gospodarstvo, Zagreb je k tome u nedjelju ujutro probudio jak potres. Kao da je Hrvatska u niskobudžetnom filmu katastrofe. Međutim, scenarij za spas ne pišu holivudski pisci, nego svi domaći vlasnici tvrtki, uprave, direktori i krizni menadžeri, poduzetnici i obrtnici. I, kako sami kažu, nikad nisu bili kreativniji.
A to znači puno posla za menadžere u prehrambenoj industriji, jer hrana mora ostati dostupna, ali prije svega i sigurna. Treba zaštiti i ljude i distribuciju, udara se na sve fronte. Hrane u Hrvatskoj zasad ne bi trebalo manjkati jer su proizvođači spremili zalihe potrebne za turistički sektor za sezonu. Uza sve to tržište i potrošači u ovom su se trenutku okrenuli domaćim proizvodima, pa je to i prilika da se i proizvođači i trgovci okrenu domaćim dobavljačima.
– Kompanija je pripremila različite scenarije kako bi mogla odgovoriti na sve izazove koji se mogu otvoriti u poslovanju – odgovorili su u PIK-u Vrbovec na Liderov upit kako se prilagođavaju novonastaloj situaciji.
Problema zasad, kažu, nemaju, proizvodnja i lanac opskrbe mesom kao strateškom sirovinom potpuno funkcionira. Na vrijeme su provedene sve mjere prevencije, provode se zaštitni protokoli kojima se najviše što se može osiguravaju zdravlje zaposlenika i sigurnost proizvoda.
Trgovački lanci na udaru su tjednima, panično se kupovalo sve, brašno, ulje, šećer i toaletni papir, skočila je potrošnja, pa barem zasad trgovcima likvidnost ne bi trebala biti upitna. Za njih je novo normalno da im je radno vrijeme ograničeno, higijenski i sigurnosni standardi moraju biti visoko postavljeni.
U trgovini može biti samo toliko kupaca koliko se može držati socijalna distanca, a to znači duge redove otkako su zatvorene i tržnice. Najveći izazov bit će im namiriti želju potrošača za svježim voćem, povrćem, mesom i ribom jer ono što se trenutačno prodaje iz uvoza je, i to mahom iz zemalja vjače pogođenih koronavirusom od Hrvatske, iz Italije i Španjolske. Profitirat će lanci koji imaju svoje internetske trgovine s dostavom.
Narudžbe na Konzum Kliku već se sad čekaju sedam i više dana, što drugima daje vremena da se pokrenu. Lonia namirnice dostavlja s pomoću platforme Glovo, a u e-trgovinu prehrambenih artikala uključio se i Metro uslugom e-commercea eKupi. U Podravkinoj online trgovini može se naručiti dostava njezinih, ali limitiranih, proizvoda, a sve je više i malih OPG-ovaca koji nude lokalnu dostavu svojih proizvoda. Ako ne mogu u trgovačke lance, naći će i nalaze put prema potrošačima.
Novo normalno su i posloženi prioriteti. Oni koji su prioritet, poput zdravstvenih radnika, dobivaju maske i zaštitna odijela; oni koji nisu, čekaju da to za njih nabavi poslodavac. A to je novi, iznenadni trošak jer su cijene tržišne više nego ikada.
Prioriteti su i u prijevozu: ono što je važno, ide prvo; što nije, čeka. Svi raspoloživi kapaciteti, ističe Milan Vrdoljak predsjednik Uprave Ricarda, moraju se prije svega usmjeriti na prijevoz prehrambenih proizvoda i kućnih potrepština, što su prioriteti; sve su ostale gospodarske djelatnosti na čekanju.
– Svjesni smo svoje društvene uloge u novonastaloj situaciji i svakodnevno komuniciramo s kupcima i dobavljačima te utvrđujemo prioritete u usluzi robnog prijevoza – napominje Vrdoljak čija se tvrtka tek izvukla iz krize zbog Agrokora.
Mate Rimac podnio je već tešku poslovnu žrtvu zbog koronavirusa, otkazan je Auto Show u Ženevi dok su mu vozilo i sva pratnja već bili na putu. Trošak nikad nije objavio, ali zasigurno nije bio zanemariv, to više što su na tome njegovi ljudi radili mjesecima. Netko će ovu krizu preživjeti, netko neće, pragmatičan je Rimac. I to je ono za što sad treba biti hrabar i prihvatiti.
Neki će u ovoj situaciji snaći kao i ratni profiteri devedesetih i nakon ovoga postati ugledni poduzetnici s vitrinama za nagrade. Neki će raditi pošteno, donositi vrlo hrabre odluke, biti kreativni i razmišljati izvan okvira i preživjeti. Možda s pokojom ranom, ali na nogama. Drugi će nestati, ma koliko se trudili ili ne trudili, ali to ne znači da trebaju prekrižiti ruke i čekati da sudac odsvira kraj. Ne idemo bez otpora. Nema predaje!