Europska središnja banka usvojila je sugestije mnogih analitičara i ukinula samonametnuto ograničenje na količinu državnih obveznica koje smije kupiti nakon što je postalo jasno da će državama trebati rijetko viđena količina svježeg novca. Iako je ograničenje postavljeno u velikoj mjeri kako bi se zadovoljila pravna forma, jer je Banci zabranjeno financiranje država članica eurozone, u ECB-u vjeruju kako će jedina preostala barijera, vremensko ograničenje programa kupnje državnih obveznica biti dovoljno da sudovi ne dovedu u pitanje legalnost odluke.
U rijetko viđenom obratu, nova šefica Christine Lagarde odlučila je ipak slijediti stope svog prethodnika Marija Draghija i učiniti i ovaj put sve za spas eura. Još prije nekoliko tjedana uvjeravala je svijet da zadaća ECB-a nije smanjivati razliku između prinosa na talijanske i njemačke obveznice, da bi sada odlučila financirati članice eurozone koliko god je potrebno. Naime, prema dosad važećem pravilu, ECB je smio kupiti najviše trećinu duga neke države, no ovom odlukom sve obveznice kupljene unutar novog programa za borbu protiv pandemije koronavirusa (Pandemic Emergency Purchase Programme) neće biti obuhvaćene pravilom.
Saniranje ekonomske štete od koronavirusa, sada je kristalno jasno, zahtijevat će goleme deficite i povećanje javnog duga europskih zemalja, a ECB se obvezao financirati te dugove praktički neograničenom kupnjom državnih obveznica unutar programa teškog 750 milijardi eura. Slično, dakle, Draghijevom OMT programu (Outright Monetary Transactions) koji je uspostavljen tijekom zadnje krize kao jamstvo da niti jedna članica eurozone neće bankrotirati, s tim da taj program nikada nije korišten jer na kraju nije bilo potrebe.
Potez je odmah imao blagotvoran efekt na prinose državnih obveznica koji su potonuli omogućivši tako državama nastavak jeftinog zaduživanja. Drugi ključan korak u borbi eurozone protiv nadolazeće recesije zbog pandemije mogle bi biti zajedničke koronaobveznice na koje poziva devet članica eurozone, ali Njemačka i Nizozemska još uvijek nisu oduševljene tom idejom. Doduše, Njemačka je ovaj put čak bila voljna upustiti se u raspravu o zajedničkom zaduživanju, što prije nije bio slučaj, no još uvijek je vrlo upitno koliko stvarne političke volje postoji za ovaj veliki iskorak.
U svakom slučaju, odluka ECB-a znači da će članice eurozone imati na raspolaganju gotovo neograničen novac za financiranje zaustavljene ekonomije, a Hrvatska može samo žaliti što nije dio tog kluba i nadati se da će širi odgovor na razini Europske unije biti barem donekle toliko robustan.