U tiskanom izdanju Lidera poznati stručnjaci analizirali su definiciju vizije koja je navedena u novom Vladinom dokumentu: Strategija nacionalnog razvoja RH do 2030. Ona glasi 'Hrvatska je u 2030. godini konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve'.
S ovakvom formulacijom, koju nije baš lako za zapamtiti, trebali bi se moći poistovjetiti apsolutno svi društveni slojevi u Hrvatskoj. Kako Vlada vidi Hrvatsku za 10 godina, komentirala je Mirela Holy, osnivačica političke stranke OraH i bivša ministrica Vlade Zorane Milanovića.
Jesu li Strategijom obuhvaćene sve bitne društvene i gospodarske komponente?
Ovaj dokument ne razlikuje se značajno od drugih strateških dokumenata koje izrađuje Vlada, ili od Vlade angažirani pojedinci. Nedostatak dokumenta je nerazumijevanje koncepta održivog razvoja i Zelenog novog plana kao glavnog strateškog razvojnog dokumenta EU. To je posebice vidljivo iz podjele razvojnih smjerova. Primjerice Razvojni smjer 1. Održivo gospodarstvo i društvo obuhvaća dvije komponente koncepta održivog razvoja: održivost gospodarstva i viši stupanj društvene pravde, međutim ne spominje okolišnu komponentu, što je neshvatljivo kada se ima na umu da je glavna linija društvene transformacije u Zelenom novom planu upravo tranzicija iz tzv. linearne prema kružnoj ekonomiji, a to je ukupna zelena gospodarska tranzicija. U Razvojnom smjeru 3. nalazi se Zelena i digitalna tranzicija što ukazuje na odsutnost holističkog, integriranog i cjelovitog pristupa tranzicijskim procesima, bez kojeg nije moguća promjena. Da bi se društvo pokrenulo na promjenu, ono prvo mora biti informirano i educirano, potom ga se mora uvjeriti u ispravnost određene politike te ga se tek u trećem koraku može pokrenuti na akciju. Ukoliko sami vlastodršci ne razumiju koncepte održive transformacije teško da će ikoga moći uvjeriti u nužnost promjene, a još manje u pokretanje stvarne akcije, odnosno promjene. To je i logično kada se ima na umu da ambicija HDZ-a nije da mijenja društvo, već da zadrži status quo i ostane na vlasti. To je društveno izuzetno neodgovorno, pa čak i toksično.
Koliko smo u novoj Strategiji jasno definirali svoju viziju razvoja? Jesmo li se dovoljno fokusirali na konkretan cilj?
Kada je riječ o viziji ona nije loša no njen nedostatak je izostanak razlikovne dimenzije, ima previše toga, natrpana je. Ovako definirana vizija može se 'nalijepiti' svakoj državi, a vizija bi trebala ukazivati gdje se mi kao društvo i država vidimo u budućnosti. To podrazumijeva preciznije definiran smjer razvoja ili pozicioniranje u okruženju.
Kako se pišu vizije? Koje su ključne komponente pri njezinoj izradi I kako bi to trebalo zvučati u slučaju Hrvatske?
Vizija je predodžba o idealnoj, priželjkivanoj budućnosti subjekta koja uključuje definiranje identiteta s glavnim vrijednostima i svrhom postojanja te predviđanje položaja subjekta u budućnosti. Viziju subjekta predlaže vodstvo, ali uz uključenost cijelog kolektiva jer vizija mora biti prihvaćena od većine. Ukoliko kolektiv ne prihvaća viziju, ona je promašena. Vizija se oslanja na misiju subjekta, a misija subjekta je društvena uloga ili zadatak nekog subjekta. Ključno je utvrditi po čemu se to subjekt razlikuje od drugih, koja je njegova konkurentna prednost i najveća snaga te se na tome gradi narativ vizije. Osjećaj sigurnosti građana, ali i turista bih svakako koristila u izgradnji i misije i vizije, posebice u ovom intenzivno kriznom razdoblju u kojem je ključna upravo izgradnja otpornosti društva na cijeli niz različitih prijetnji i izazova. U tom smislu moja vizija Hrvatske 2030. je pravedno i sigurno društvo zadovoljnih i odgovornih građana koje je pozicionirano među prvih deset država EU po uspješnosti održive transformacije. To se u sažetom smislu može podvesti pod poruku: Hrvatska 2030. - europska prijestolnica sigurnog, ugodnog i održivog života.