12. lipanj 2021.

Ulaganja 4.0 - Jačaju se mišići investiranjem u ‘state-of-the-art‘ tehnologije


 

   

Da bi se razvijale ukorak s četvrtom industrijskom revolucijom i ‘bildale‘ konkurentnost, hrvatske tvrtke moraju ulagati u niz različitih novih tehnologija te automatizirati, robotizirati i digitalizirati poslovne procese. Ne bi trebale srljati bez plana, a ne moraju ni sve učiniti same. Država ih može poduprijeti s više od milijardu kuna

Deset autonomnih mobilnih robota Gideon Brothersa, hrvatske tvrtke koja se bavi robotikom, radi u skladištima Atlantic Grupe. Robote te tvrtke upotrebljavaju i Orbico, Tokić… Njihova uporaba i automatizacija poslovnih procesa znak su da su velike hrvatske tvrtke zakoračile u industriju 4.0. Prema istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma i McKinseyjevih analitičara, proizvođači i dobavljači koji ulažu u poslovanje u skladu s načelima četvrte industrijske revolucije trebali bi do 2025. stvoriti vrijednost od 3,7 bilijuna američkih dolara.

Neke hrvatske tvrtke uvele su robote u proizvodnju mnogo prije nego što se o industriji 4.0 uopće počelo govoriti u domaćem gospodarstvu. Odavno su proizvodne procese automatizirali i robotizirali AD Plastik, Podravka, Franck, Jamnica plus, Coca-Cola, Plamen… Hrvatska pošta, primjerice, ima stroj koji obrađuje petnaest tisuća paketa u satu i onaj za automatsko sortiranje pisama, koji očitava do 230 tisuća pisama u satu. Prošle je godine u toj tvrtki otvoren i poligon za testiranje i razvoj novih tehnologija u kojem je proveden i pokusni projekt upotrebe robota Gideon Brothersa za prijevoz paleta.

U Gideon Brothersu doznajemo da hrvatske tvrtke iskazuju velik interes za njihove robote, ali da je prodajni proces mnogo dulji od kupnje nekoga klasičnog industrijskog stroja. Naime, tvrtka može u roku od nekoliko sati instalirati svojeg robota u bilo koju tvrtku, ali ona prije toga mora pripremiti infrastrukturu i organizacijski se posložiti, što zna potrajati. Zasad je poslovna tajna s kojim hrvatskim tvrtkama Gideon Brothers pregovara, a ondje ne žele otkriti ni koje su strane kompanije kupile njihove robote jer su se ugovorima obvezali na tajnost. Ipak, već je objavljeno da se njihovim robotima koristi velika njemačka i svjetski poznata logistička kompanija DB Schenker.

Neovisno o tajnosti ili javnosti poslovnih ugovora, vlasnici velikih hrvatskih kompanija svjesni su da bez ulaganja u industriju 4.0 one ne mogu biti konkurentne, a ni opstati na tržištu, zbog čega je osim automatiziranja i robotiziranja poslovnih procesa u tijeku i digitalizacija. Međutim, prema riječima predsjednice Uprave Apsolona Nataše Ćurić Martinčević, kad je posrijedi digitalizacija, pred hrvatskim je tvrtkama velik posao.

Daleko od zadovoljavajućega

Apsolon redovito istražuje Hrvatski digitalni indeks (HDI) i prati digitalnu spremnost tvrtki. U tijeku je priprema istraživanja za 2021., a rezultati onoga za 2020. pokazuju blag pozitivni pomak u razumijevanju digitalne transformacije i prilika koje ona donosi.

Nažalost, znamo iz vlastitog iskustva, bilo kao korisnici usluga javne administracije, zdravstva i ostalih javnih usluga bilo kao korisnici usluga banaka, osiguranja, telekoma i drugih poduzeća, da je stupanj digitalizacije u Hrvatskoj daleko od zadovoljavajućega. To potvrđuju i ljestvice digitalne konkurentnosti, na kojima Hrvatska ne kotira dobro, pa smo tako za 2020. prema indeksu Europske komisije DESI-ju, odnosno Digital Economy and Society Indexu, na 20. mjestu od ukupno 28 rangiranih, a prema IMD-ovu indeksu na 52. mjestu od ukupno 63 rangirane zemlje i najlošije smo pozicionirani od zemalja Europske unije – kaže Ćurić Martinčević i tvrdi da, kad je o gospodarstvu riječ, prema stupnju digitalne razvijenosti postoje tri glavne, veoma različite skupine tvrtki.

Prva su skupina digitalno rođene tvrtke, one koje su tijekom pandemijske krize iskoristile priliku za rast i razvoj, poput Infobipa, Nanobita, Five, Q softwarea, Spana te mnogih drugih iz industrije ICT-ja. U drugoj su skupini digitalno nerazvijene – one tvrtke koje se bore s osnovama digitalizacije. Nemaju sređenu operativnu kralježnicu (glavne IT sustave, procese, podatke) i ne ulažu sustavan napor da bi se digitalno transformirale te prepuštaju odluke o tehnologiji IT odjelu. Treća su skupina digitalno osviještene – to su tvrtke koje razumiju da je digitalna transformacija strateška tema kojom se treba baviti uprava i koja mora biti dio korporacijske strategije. Još nisu digitalno transformirane, ali sustavno pristupaju tomu i već imaju razvijenu digitalnu strategiju.

Na pruzi pred vlakom

Zabrinjava, kaže Ćurić Martinčević, što većina poduzeća, 82 posto, još nema strategiju digitalne transformacije. To znači da ne pristupaju sustavno upravljanju promjenama i digitalna je transformacija za samo 37 posto poduzeća među tri glavne teme prema važnosti.

– Istodobno 78 posto poduzeća očekuje da će digitalna transformacija donijeti promjene na razini industrije i da će najviše utjecati na zaposlenike i poslovni model. Dakle, stječe se dojam da mnoga poduzeća​ digitalizaciju vide kao jureći vlak koji im ide ususret, ali istodobno stoje na pruzi – slikovita je Ćurić Martinčević.

Da bi osnažile svoju konkurentnost, hrvatske tvrtke trebaju ulagati u najnovije (state-of-the-art) tehnologije kako bi se osuvremenile i povećale učinkovitost proizvodnih procesa, tvrdi dr. sc. Ernest Vlačić, doc., MBA, predavač na Visokom učilištu Algebra. Prema njegovu mišljenju, to vrijedi za sve organizacije neovisno o tome jesu li proizvodno-prerađivačke, servisne ili kombinirane.

– Kad je riječ o proizvodno-prerađivačkim tvrtkama, treba ulagati u različite tehnologije. Na prvome su mjestu one koje će podignuti učinkovitost temeljnoga proizvodnog procesa, a na drugome one koje će proizvodnim poduzećima umanjiti operativne troškove. To su prije svega zelene tehnologije i tehnologije optimizacije poslovnih procesa na svim razinama: administrativnim, marketinškim, distribucijskim... Visoka razina integracija svih tehnologija te njihova umreženost s okolinom, odnosno s pripadajućim lancima vrijednosti, stvara pametne tvornice, esencijalne elemente budućih nacionalnih i transnacionalnih pametnih industrija – kaže Vlačić, no dodaje da se doima kako je takav scenarij još na 'debelome moru', odnosno da ta vrsta umreženja još neko vrijeme neće biti ostvariva, ali može se očekivati za deset do dvadeset godina.

Što je pametna industrija

Vlačić ističe da na tom konceptu treba i institucionalno raditi, tj. da Vlada mora imati aktivnu ulogu u stvaranju onoga što možemo nazvati pametnom hrvatskom industrijom.

– Kad su u pitanju tehnologije shop floora u proizvodnim poduzećima, važno je da budu energetski učinkovite i da ne štete okolišu, da budu potpuno automatizirane i jednostavne za rukovanje i održavanje te da imaju osiguranu dugoročno postprodajnu podršku. Od glavnih tehnologija to su, primjerice, potpuno automatizirane, robotizirane i umrežene proizvodne linije, samohodna pametna vozila u skladišnim prostorima, tehnologija digitalnih blizanaca (digital twinning) te sve tehnologije platforme industrije 4.0, dakle umjetna inteligencija, 3D ispis, internet stvari, odnosno IoT, oblak, veliki podaci, uvećana i proširena stvarnost… Ne smijemo zaboraviti ni tehnologiju pete generacije, koja će se, zasigurno, moći učinkovito upotrebljavati i u proizvodnim pogonima – kaže Vlačić i dodaje da svi proizvodni pogoni imaju specifične funkcionalnosti i da će svako za svoje potrebe krojiti idealan tehnološki okvir te razmišljati o njemu ponajviše kad se bude upuštao u ulaganja.

​Misli da Vlada treba snažno podupirati osnaživanje hrvatske proizvodno-prerađivačke industrije poticanjem i sufinanciranjem ulaganja upravo u te tehnologije, neovisno o tome jesu li tvrtke male ili velike.

Put do novca

Država će to i učiniti u sklopu programa 'Jačanje konkurentnosti poduzeća ulaganjima u digitalnu i zelenu tranziciju', vrijednoga 1,14 milijardi kuna, za koji je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u travnju objavilo poziv za dostavu projektnih prijedloga. Prijave traju do 31. svibnja. Novac je namijenjen ulaganjima mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća u zelene i/ili digitalne tehnologije da bi se ojačala konkurentnost i potaknuo rast te povećala njihova sposobnost da odgovore na tržišne izazove prouzročene krizom zbog pandemije koronavirusa. Iz Ministarstva razvoja poručuju da planiraju i mjere namijenjene digitalizaciji poslovanja koje će financirati Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO), iz operativnih programa Europskih strukturnih i investicijskih fondova tijekom perspektive od 2021. do 2027.

U sklopu Nacionalnog plana za oporavak i otpornost predviđena su znatni iznosi za digitalnu transformaciju industrije. Različitim instrumentima (nepovratnim sredstvima, subvencioniranjem kamatnih stopa, jamstvenim fondovima…) potaknut će se digitalna transformacija i primjena naprednih tehnologija industrije 4.0 u gospodarstvu, primjerice robotizacije, ERP-a (enterprise resource planning), MES-a (manufacturing execution system) i sličnih tehnoloških rješenja, te uvođenje tehnologije 3D ispisa za brzo prototipiranje i visokodecentralizirane proizvodne procese.

Program pomoći odnosit će se i na izobrazbu zaposlenika koji će upravljati tim sofisticiranim procesima, a financijski instrumenti i nepovratne potpore tvrtkama će omogućiti ulaganja u potrebnu informatičku opremu i rješenja za e-poslovanje, ali i u know-how, i to sufinanciranjem savjetodavnih usluga i izradom strategija uvođenja novih digitalnih tehnoloških rješenja u različite segmente poslovanja tvrtke, te usavršavanje vještina jačanjem kompetencija poduzetnika za pametnu specijalizaciju i industrijsku tranziciju. Poticat će i suradnju s digitalno-inovacijskim hubovima radi prijenosa znanja o dostupnim rješenjima i tehnologijama. Taj će program potaknuti i daljnji razvoj digitalnih inovacija, koje su se pokazale kao jedan od najboljih hrvatskih izvoznih proizvoda.