Nekada davno, u ono doba i u onoj državi, popularna je bila krilatica ‘knjigom na knjigu’. Jedan slovenski političar u osamdesetim godinama prošlog stoljeća tako se zalagao za otvorene rasprave o društvenim pitanjima bez stigme verbalnog delikta, bez partijske, milicijske ili sudske arbitraže, na osnovi argumenata. Tako je bilo nekad, pa čak i u onim vremenima. Danas je nešto drugačije. Umjesto knjigom na knjigu (pa tko ih uopće čita?) danas vrijedi – cestom na cestu. Naime, upravo je otvorena dionica zagorske brze ceste Andraševac – Bedekovčina, koju su na županijskim stranicama prozvali – ‘Hajdašijana’. Pošteno. Te ceste ne bi bilo bez bivšeg ministra prometa Siniše Hajdaša Dončića. Kao što bez njegovog prethodnika Božidara Kalmete ne bi bilo ‘Kalmetine’, prozvane najskupljom cestom u Hrvatskoj koja spaja autocestu sa zadarskom lukom Gaženicom. I nisu oni jedini političari koji imaju ‘svoje’ prometnice.
>>>Plenković pustio u promet dionicu brze ceste Zlatar Bistrica-Andraševec
U medijima je opjevan Sanaderov izlaz s autoceste prema njegovu rodnom selu Dugobabama, a sjećam se i gradnje mosta ‘za nikamo’ na pravcu od Karlovca do Vukmanićkog Cerovca, rodnog sela tadašnjeg ministra obrane Branka Vukelića. A, gle slučaja, ministrov brat posjeduje restoran Kristinu tik uz izlaz s planirane prometnice kuju je tek trebalo sagraditi. Sličnih primjera ima ‘na bacanje’, i to ne samo na ministarskom rangu. Pa i svaki predsjednik općine koji drži do sebe povlači cesticu do svojih gorica… Nameće mi se paralela s Amerikom. Ondje bivši predsjednici otvaraju svoje predsjedničke knjižnice. Prvi je knjižnicu otvorio Franklin Roosevelt u želji da okupi i na jednome mjestu učini dostupnim javnosti sve arhive kako bi se izbjegla mogućnost da se dokumenti rasprše i izgube. I opet paralela s domaćom političkom scenom i pričom o arhivskoj građi i SDP-ovu vetu na povijest. No to je već druga priča. Ili ipak nije?