Posljednjih su dana u javnosti aktualizirane rasprave o regresu kao novčanom primitku radnika namijenjenom podmirivanju povećanih troškova u vezi s korištenjem godišnjeg odmora. S jedne se strane problematizira pravo službenika i namještenika zaposlenih u javnim službama na regres za 2016. za čije ostvarivanje nisu planirana sredstva u državnom proračunu, iako na temelju važećih kolektivnih ugovora imaju pravo potraživati regres. S druge se strane iz nadležnih ministarstava javljaju inicijative o uvođenju vaučera za sve zaposlene i umirovljenike kao oblika sufinanciranja godišnjeg odmora. Vaučer bi služio kao sredstvo plaćanja turističkih usluga izvan glavne sezone, dijelom ili u cjelini financiran iz državnog proračuna. Oprečnosti u najavama smjera financijskih i ekonomskih mjera nisu novost u Hrvatskoj, a ova je povod za analiziranje sadašnjeg pravnog i poreznog uređenja regresa za godišnji odmor.
Socijalna mjera
Pravo radnika na novčani primitak (regres) kao pomoć za podmirivanje troškova godišnjeg odmora nije pravo svih zaposlenih u Hrvatskoj. Radnik ima pravo na regres za godišnji odmor samo ako je tako određeno kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. U tim se aktima pravo na regres određuje na jedan od sljedeća dva načina: kao pravo povezano s korištenjem godišnjeg odmora, pa radnik ostvaruje pravo na regres samo ako je išao na godišnji odmor, ili kao pravo povezano sa stjecanjem prava na godišnji odmor, u kojem slučaju pravo radnika na isplatu regresa nije uvjetovano korištenjem godišnjeg odmora na koji je stekao pravo. U važećim se kolektivnim ugovorima pravo na regres za godišnji odmor u pravilu određuje linearno, u jednakoj svoti po radniku bez obzira na njegovu plaću, trajanje godišnjeg odmora i dr., što regresu za godišnji odmor na određeni način daje obilježje socijalne potpore koju financira poslodavac. Samo iznimno iznos regresa za godišnji odmor određuje se prema složenosti poslova radnog mjesta na kojem radnik radi, uvjetima rada, godinama staža, duljini godišnjeg odmora i dr., čime se diferencira visina regresa po radnicima.
Povlašteni u javnom sektoru
U gospodarskim djelatnostima na snazi su dva kolektivna ugovora čija je primjena odlukom nadležnog ministra proširena na sve poslodavce koji posluju u tim djelatnostima. Riječ je o djelatnosti ugostiteljstva i djelatnosti graditeljstva. U djelatnosti ugostiteljstva pravo na regres nije pravo svih radnika u branši, već se uređuje na razini poslodavca. U djelatnosti graditeljstva pravo na regres ugovoreno je u obliku jednokratnog dodatka na plaću u iznosu od 1800 kuna na godinu, pri čemu je uvjetovano da se taj primitak isplaćuje zajedno s plaćom za mjesec u kojem radnik ide na godišnji odmor. U ostalim se gospodarskim djelatnostima pravo na regres uređuje kolektivnim ugovorima sklopljenim na razini poslodavca, pravilnikom o radu ili odlukom poslodavca. Zaposleni u javnom sektoru u nejednakom su položaju. Državni službenici i namještenici nemaju pravo na regres za 2016. godinu, a zaposleni u javnim službama imaju pravo na regres od 1250 kuna po radniku. Radnici državnih poduzeća ostvaruju pravo na regres u skladu sa svojim aktima, u pravilu u svotama većim od propisanih neoporezivih iznosa. Zaposleni u lokalnim jedinicama ostvaruju pravo ovisno o sadržaju kolektivnih ugovora i pravilnika kojima su u odnosnoj lokalnoj upravi uređeni novčani primici zaposlenih.
Regres ili božićnica?
U poreznom se smislu regres može isplatiti kao neoporeziva godišnja nagrada u iznosu od najviše 2500 kuna po radniku na godinu – ako se za isplatu regresa za godišnji odmor iskoristi cijeli neoporezivi iznos godišnje nagrade iz čl. 13. Pravilnika o porezu na dohodak, tada se ni za koju drugu namjenu u istoj godini više ne može upotrijebiti neoporezivi primitak, ili kao plaća u poreznom smislu, u kojem slučaju podliježe obračunu i uplati doprinosa iz plaće i na plaću te poreza na dohodak i prireza te kombinirano, dio kao neoporezivi primitak, a dio kao plaća. U vezi s obračunom doprinosa, regres se smatra tzv. ostalim primicima uz plaću kod kojih nije dopuštena primjena najviše mjesečne osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje. Kad se regres isplaćuje radniku za kojega se poslodavac pri isplati redovnih mjesečnih plaća koristi oslobođenjem od obveze doprinosa na plaću (npr. radnik mlađi od 30 godina zaposlen na neodređeno vrijeme, radnik koji se prvi put zaposlio), valja voditi računa o tome da se tim oslobođenjem nije dopušteno koristiti pri isplati regresa.