Šest do sedam posto oboljelih u hrvatskim bolnicama liječi se od duševnih poremećaja na što se godišnje utroši milijun i pol bolničkih dana. Velik je problem za državu (osim troškova liječenja) činjenica da se radi o ljudima između 20 i 59 godina što bitno utječe na veličinu radno sposobnog stanovništva, podaci su koje je iznio ministar zdravstva.
Kako pod oblike duševnih poremećaja spada i demencija, čudi me da postotak oboljelih nije i veći s obzirom na zbivanja ovih dana. Naime, demenciju se definira kao pogoršanje intelektualnih sposobnosti koje dovodi do oštećenja socijalnog i radnog funkcioniranja. Osobe koje boluju od demencije loše procjenjuju, imaju poteškoća u planiranju i odlučivanju, a gube i vlastite standarde. Među simptomima demencije, iliti senilnosti, su i teškoće u pamćenju. Posebno događaja koji su se nedavno dogodili. Tako smo ovih dana svjedoci amnezije neviđenih razmjera jer direktori ne znaju ništa o tvrtkama koje su vodili, a političari ne znaju ništa niti o tim direktorima, niti o tim tvrtkama (u državnom vlasništvu), niti o odgovornosti, ugovorima, potpisima, dionicama i još nizu stvari o kojima su samo prije nekoliko mjeseci znali sve.
Bivši predsjednik Uprave Ine, Tomislav Dragičević, o eventualnoj političkoj pozadini i trgovini u predaji upravljačkih prava Ine Molu ne zna ništa. Ne sjeća se ni da li su se unutar Uprave predstavnici Mola i Ine oko ičega nesložili. Također, ne zna ni gdje je odlučeno da se ne uplaćuju trošarine u državni proračun jer Uprava o tome nije odlučivala, ali mali je problem što ni ministru financija nije ništa poznato oko tog slučaja. Naime, Šuker tvrdi da nije bilo političke odluke o tome da se Ini dopusti neplaćanje trošarina i kako njemu o tome nitko ništa nije rekao. Uz to, iako je u formalno bio član Povjerenstva za izmjenu dioničarskog ugovora Ina-Mol Šuker ne zna reći je li se to Povjerenstvo uopće sastajalo. Andrija Hebrang se mutno sjeća da je Damir Polančec nešto govorio o ugovoru Ina-Mol na sjednicama predsjedništva, ali ne sjeća se što, a ni ugovor nikad nije vidio. Jarnjak se doduše sjeća da se na sjednici Predsjedništva razgovaralo o bitnim političkim pitanjima i o nekim načelnim stvarima, ali ne i detaljima. Hmm... Detaljima poput recimo onoga da su ulaskom Mola u Inu narasli dugovi Ine prema državi na oko dvije milijarde kuna, a prema dobavljačima na četiri milijarde? Pa mislim, to su zbilja detalji, ne može čovjek sve popamtiti.
Na kraju ovoga tjedna i ispitivanja koje je provelo saborsko istražno povjerenstvo vezano za slučaj privatizacije Ine ispada da samo Damir Polančec ima sjećanja. I to se sjeća podosta toga- i tko je bio u Povjerenstvu i kako su tekli pregovori oko prodaje Ine i što je on sve stranačkim kolegama prezentirao i gdje je tko sjedio na sastancima. Ma čovjek se svega sjeća, do detalja. I to mu nije dobro. Naime, on jedini u cijeloj toj priči više nije na vlasti. Ma, kakvoj vlasti. Više nije niti u HDZ-u. I to zato što je jako naštetio ugledu stranke, a stranka je to zaključila ne onoga trenutka kada su recimo krenule optužbe za aferu Spice nego odmah nakon njegova svjedočenja oko privatizacije Ine. Stoga, najbolja bi mu obrana bila da kada ga sljedeći put pitaju što zna o Ini da kaže: ‘Ina? Što je to Ina?’