Postoje stvari o kojima se u pristojnim društvima ne razgovara javno. Kad je o nacionalnim ekonomijama riječ, jedna od takvih ‘nepristojnih’ tema jest protekcionizam.
U globaliziranom svijetu koji je pristao na pojavni folklor neoliberalnoga modnog trenda slobodnog tržišta veoma je nepristojno otvoreno najavljivati da će se neka zemlja zatvoriti prema robi ili uslugama iz inozemstva i da će protežirati domaće ponuđače. Ali, kako to biva i među pojedincima, gdje najveće dame i gospoda, kad ih nitko ne vidi, ne prežu ni pred kakvim porocima, tako upravo ‘čistunske’ države koje se najviše zalažu za slobodnu trgovinu (predvođene SAD-om) najčešće provode ‘prljavi i bezobrazni protekcionizam’. Ako se pomnije prate istupi ministara Slavka Linića i Radimira Čačića, može se uočiti česta uporaba sintagme ‘supstitucija uvoza’. Čačić o supstituciji uvoza električne energije govori od početka svog projekta državnih investicija. Linić se uključio u posljednje vrijeme. Na Liderovu Klubu izvoznika podupro je izvoznike, ali u jednoj je rečenici ipak naglasio da će u uvjetima pada narudžbi u inozemstvu Vlada posebnu pozornost posvećivati supstituciji uvoza.
Platforme s domaćih navoza Nastavio je to i na ovotjednom skupu Hrvatskih izvoznika. Dao je i vrlo jasan primjer. Ina ima koncesije na istražena plinska polja na Jadranu. Da se odluči za njihovu eksploataciju, ta naftna kompanija trebala bi deset platformi. Te platforme znaju graditi u hrvatskim brodogradilištima. Prema Linićevoj računici, samo pet platformi bilo bi dovoljno da dvije godine zaposli kapacitete dvaju brodogradilišta. ‘Ne mogu se pomiriti s time da se ništa ne može promijeniti’, izjavio je ministar financija.Supstitucija uvoza jedan je od blažih izraza za protekcionizam. Kad se počne s eufemizmima, katkad se govori o ‘zapošljavanju domaćih kapaciteta’, ‘povezivanju reprodukcijskih lanaca unutar zemlje’ ili ‘povezivanju zelene i plave Hrvatske’. Principijelno, protekcionizam jest štetan i za globalnu i nacionalnu ekonomiju koja ga primjenjuje. Ali samo u idealnim uvjetima. Kad najveće svjetske ekonomije igraju obrambenu utakmicu, onda to moraju činiti i male zemlje. Samo treba biti oprezan. Protekcionizam je lijek za teška stanja i ima mnogo nuspojava. S takvim lijekom treba znati. Dovoljno je sjetiti se bojenja tunela i drugih građevinskih radova koji su bili rezervirani za domaću građevinsku operativu. Takav oblik protekcionizma bio bi u redu da je na kraju kilometar sagrađenih cesta bio, recimo, desetak posto skuplji nego da su posao obavili stranci. Jer ipak postoji domaći multiplikacijski učinak. Slično je s niskopodnim tramvajima. Dobro da je Končar imao popunjene kapacitete. Ali zato je sada ZET, odnosno Zagrebački holding, u velikoj ‘banani’. Poruka iz tog slučaja jest da domaćim tvrtkama treba davati poslove ako postoje realni domaći izvori. U slučaju pijanog prezaduživanja dugoročna šteta za nacionalnu ekonomiju mnogo je veća od kratkoročne koristi. Pogotovo ako se niskopodni tramvaji godinama ne uspijevaju prodati nikomu u inozemstvu...Hrvatska vlada ne smije odustati (dobro, nije baš ni posebno počela...) od poticanja izvoza. Druga je razina vezivanje uvoza uz izvoz. Na čemu se, koliko je vidljivo, uopće ne radi.
Mala i preotvorena zemlja? Supstitucija uvoza može biti samo vatrogasni prioritet, tj. dopuna u višeslojnoj vanjskotrgovinskoj strategiji. Ako to jest opredjeljenje Kukuriku koalicije za ovu fazu pokušaja izlaska iz recesije, onda ćemo sljedećih mjeseci trebati pratiti što se događa s uvozom. On bi morao biti sporiji od rasta izvoza. Neka polazna pozicija bude kumulativ za osam mjeseci 2012. Izvoz je pao 1,6 posto, a uvoz narastao 0,7 posto. Pokrivenost uvoza izvozom pala je 3,7 posto, na 56,9 posto. Uz to, trebat će pratiti raste li domaća industrijska proizvodnja bržim stopama od uvoza. Kad se to dogodi, moglo bi se reći da supstitucija uvoza daje rezultate.U prilog protekcionizmu ide i praksa posljednjih dvadesetak godina u kojoj je Hrvatska bila manekenka neoliberalnog pristupa. Pa je stupanj zaštite domaće ekonomije, takav je dojam, mnogo niži nego u mnogim susjednim zemljama. Dok i posljednja članica EU ne ratificira hrvatski pristupni ugovor, Vlada mora biti vrlo oprezna s protekcionističkim mjerama. Nakon 1. srpnja 2013. treba provoditi promišljenu strategiju o tome gdje je supstitucija uvoza okej, a gdje nije. O tome ne treba glasno raspravljati, ali to više treba pameti, opreza i kontrole.