Tri tenora. To je bila prva asocijacija na konferenciju za novinare što su je ovog tjedna, uoči ljetnog ‘raspusta‘, održali dopredsjednik Vlade Branko Grčić i ministri Ivan Vrdoljak i Siniša Hajdaš Dončić.
A drugi je dojam da su se ‘tenori‘ publici ukazali po kazni. Natjerao ih šef opere da se pojave i otpjevaju nekoliko poznatih arija. Pa su oni to napravili preko volje. Kao da ni sami ne vjeruju u kvalitetu libreta i glazbe.Sva trojica ministara ubrajaju se u one s kojima nije neugodno naći se na nekom skupu. Da se s njima razgovarati, intelektualno nadmudrivati, hoće saslušati kritiku... Ali kao cjelina, zajedno s ostalim članovima zbora Banski dvori, posebno uključivši dirigenta Zorana Milanovića, djeluju sve neuvjerljivije.Centralni dio konferencije za novinare na kojoj se trojac pokušavao ohrabriti brojkama da strane investicije u Hrvatsku rastu bio je onaj u kojemu su ministri priznali da nemaju pojma kolike su i kakve privatne investicije u Hrvatskoj. Još je više obeshrabrujuće što rješenje za taj problem vide u zahtjevu Državnom zavodu za statistiku da počne pratiti privatne investicije.
Bauljanje u mraku Kukuriku koalicija, kojoj se ekonomski program od prvog dana svodi na prizivanje većih investicija, na vlasti je skoro dvije godine. I tek sada u Banskim dvorima zaključuju da ne znaju što se u ekonomiji događa. Oporavak su ove godine temeljili na oko 15 milijardi kuna investicija javnih tvrtki i 50 milijardi kuna ulaganja privatnih tvrtki. I nitko se dvije godine nije sjetio pratiti privatne investicije! Dok Vlada uputi zahtjev statistici, pa statistika napravi metodologiju, pa dok to uđe u program statističkih istraživanja... eto nama ne izgubljenog mandata nego izgubljenog desetljeća.Priznanje da u Vladi ne znaju što je s investicijama privatnog sektora tek je vrh ledenog brijega. Investicije su zapravo sasvim krivo odabrani prioritet te nepripremljene vlade. Prava dramatičnost priznanja iz Banskih dvora jest u tome da Vlada ne zna što se događa u privatnom sektoru. A dovoljno je imati kontakte sa stotinjak tvrtki u zemlji pa da se i bez statističkih istraživanja dobiju relevantni podaci za upravljanje nacionalnom ekonomijom.Dobro, dobro, ima netko tko pozorno prati domaće tvrtke. Ministar financija Slavko Linić. Njegovi poreznici znaju tko ima koliko u blagajni. A predstečajnim nagodbama ima i pregled najbolesnijeg dijela nacionalne ekonomske scene. O onima uspješnima ili onima koji su na granici da to budu u Vladi očito ne znaju. I ne trude se doznati. Poduzetnici se generalno izvrgavaju ruglu i sapuna im se daska u javnosti. Umjesto da se okupi sve koji još nisu previše izranjavani i da se s njima krene u izvlačenje iz recesije. Ako od nekoga očekujete da će na godinu uložiti 50 milijardi kuna svog (ili posuđenog, ali hipotekama pokrivenog) novca, onda zdrava pamet kaže da mu trebate pomoći. Pitati ga što mu treba. Motivirati ga.
Ni kapi nade Nastupi članova Vlade, počevši od uobičajeno improvizirajućega govora premijera Milanovića na poslovnom skupu u Umagu o turističkoj strategiji pa do većine ministara, apsolutno su nemotivirajući. Kako kaže jedan menadžer: ‘Kad ih slušam, slušam ih kao žedna osoba. Čekam kap. Kap koja će me početi pojiti. A nikako da to dočekam. Ni tu prvu kap, a kamoli čašu vode...‘A sve je u psihologiji. Izjavio je to ovih dana nekadašnji premijer Nikica Valentić. Koji se očito nije protivio inicijativi iz dijela HDZ-a da u slučaju pobjede te stranke bude kandidat za predsjednika vlade. No kako se to na hrvatskoj političkoj sceni očekuje, predsjednik HDZ-a Karamarko tu je ideju glatko odbio. Kao što je i Milanović dobio alergiju kad je nakon izborne pobjede Slavko Linić natuknuo da predsjednik SDP-a možda ne bi trebao biti premijer. Hrvatskoj danas treba motivator-integrator. Državnik koji će spajati, a ne svađati ionako sve frustriranije segmente stanovništva i ekonomije. Zato vlast ne smije tražiti da joj Zavod za statistiku otkriva život. Život je prebrz za statistiku. Ministri i njihovi ljudi moraju svaki dan biti na terenu. U tri mjeseca da se obići sve relevantne preživjele tvrtke u Hrvatskoj. Pitati ih što im treba, ali još više dati im zadatak. A on može biti samo okretanje prodaji robe i usluga u inozemstvu. Investicije su posljedica motivacije na veću proizvodnju i prodaju. A ne svrha same sebi. O proizvodnji i izvozu ‘tri tenora‘ na ljetnom koncertu ne rekoše ni riječi.