Koliko često smo, upoznavajući se s poviješću ljudskog roda, pomislili kako je grozno bilo sirotim kmetovima u feudalizmu.
Naša demokracija, najbolji znani društveni poredak, postala bi još ružičastija, a mi još sretniji što nas je sudbina pomazila sa životom u njoj. I danas sve omraženiji kapitalizam, čvrsto vezan uz tu istu demokraciju, činio se kao najbolji od svih poznatih svjetova. Ne računajući utopije. I još jest, nema diskusije, no rast porezne presije kao da zove usporedbe. U feudalizmu, koji je nastao na temeljima robovlasništva i nije daleko odmakao, kmetovi su bili ekonomski robovi plemića i kraljeva. Mogli su obrađivati njihovu zemlju, ali su zauzvrat feudalcu morali dati jednu devetinu uroda. Crkvi malo manje, jednu desetinu. Osim davanja u novcu i naturi, feudalci su smislili i radnu rentu ili tlaku – besplatan rad određeni broj dana u godini. Sve u svemu, nekih 20 posto od imovine i rada, ne računajući tlaku, davalo se feudalcu.A što imamo danas? Gotovo obrnutu situaciju. Danas, ugrubo zaokruženo, gotovo 80 posto onoga što zaradimo i imamo dajemo državi. Prvo od vlastitog rada državi dajemo gotovo polovicu (ako ste takve sreće) iznosa na ime poreza i doprinosa, a zatim od onoga što ostane za svaki proizvod i uslugu platimo 25 posto PDV-a. Sve druge namete i ‘specijalizirane‘ poreze teško je i pobrojiti, a sada se naš ‘feudalac‘ dosjetio još jednog izvora svojih prihoda – naših nekretnina. Dionice, slike, satovi i slične stvarčice su nebitne jer ih nema toliko koliko nekretnina. Njih ima gotovo svaki kmet.Osim toga, da bi se danas živjelo na ovom feudu treba platiti i slivne vode, općekorisne funkcije šuma, cestarine, radiofrekvencije, RTV pristojbe i bezbroj drugih stvari... U feudalizmu su stvari bile jasnije i jer se znalo i vidjelo kojem to plemiću odlazi 20 posto onoga što je kmet stekao. Danas nemamo pojma kome sve to dajemo i zašto. Načelno, dajemo Državi. U biti, riječ je o nekolicini nezainteresiranih ljudi koji raspačavaju novac uzet građanima i poduzetnicima da bi namirili mašineriju onih kojih rade za ili ovise o Državi. A što dobiju oni koji rade i sve to plaćaju, zajedno sa svima drugima? Besplatno zdravstvo u kojem se za gotovo sve treba ići privatnom liječniku, besplatno školstvo koje postaje sve lošije i skuplje, neučinkovite i bahate činovnike, ceste za koje treba platiti još veću cestarinu itd. Kod feudalca se moglo svoju obavezu davanja odraditi i besplatnim radom na njegovom imanju. Teško da bi to ministar Linić prihvatio. Ako ne možeš platiti porez, uvijek se možeš odreći onoga što imaš da bi platio svoju obvezu prema Državi, a postoje i zatvori. I ne zaboravite, onaj tko ima vikendicu je bogat. Onaj tko ima nekretninu koja nije u funkciji je zločinac. Iako vam se cijelo vrijeme čini da ste samo kmet. Stvar je to vaše (krive) percepcije.
P.S I obećavam da je ovo moj zadnji blog o Državi na neko vrijeme. Ona nije niti treba biti rješavatelj svih problema, niti bi baš svi sve od nje trebali očekivati. Problem je što ona stvara probleme i neprestano gura prste u naše džepove, no i to mi već sve zvuči kao pokvarena ploča....