Otići na godišnji odmor u Dubai, Keniju, Brazil, Vijetnam ili Australiju velikom broju Hrvata nije (bio) neki problem.
Među njima zasigurno ima i dobar broj onih koji imaju neku svoju tvrtku. Koliko su puta pritom pomislili da naprave i neki posao na tim ‘egzotičnim’ destinacijama? Očito malo jer je dan danas prava egzotika pronaći neku hrvatsku tvrtku koja je pokušala ući na neko takvo tržište, nešto prodala, ugovorila, otvorila tvrtku, ured....Bilo što. Ili se takvi vješto skrivaju.
Vijest o širenju prženih krumpirića Surf’n’Fries na Tursku proširila se ovih dana medijima i gotovo da spada u rubriku ‘Vjerovali ili ne’. Takve bi vijesti, međutim, trebale biti uobičajene. Što je logičnije nego pokušati nešto što prodajete u Hrvatskoj prodati i na relativno bliskom tržištu koje zadnjih godina neodoljivo privlači poduzetnike iz cijelog svijeta svojim rastom, veličinom i potencijalom. No, lakše je otići u turistički obilazak Istanbula ili u neki resort na jugu Turske. Denis Polić i Andrija Čolak, vlasnici Surf’n’Friesa, očito imaju neki drugi mentalni sklop. Razmišljaju, kažu, i o širenju franšize na Njemačku, Egipat, Katar pa čak i o ulasku na tržište Indije. U njihovim glavama Amerika i Australija nisu na kraju svijeta. Bit priče nije, naravno, u nekakvom ekshibicionizmu i natjecanju tko će otići na udaljeniju lokaciju i otvoriti tvrtku (lijep posao se može napraviti i i najbližem susjedstvu) nego u rušenju mentalnih barijera i promatranju doslovno cijelog svijeta kao svog tržišta. OK, kod nekih proizvoda možda postoje fizička ograničenja i nije isto prodavati cloud usluge i paštete, no za veliku većinu nema opravdanja za tavorenje na malom, siromašnom i uskoro potpuno otvorenom hrvatskom tržištu ili najdalje na sličnim tržištima bivše države.
Izuzetaka ima, ali su gotovo endemske biljke. Najviše ih je, što je i logično, kod IT kompanija i drugih ponuđača usluga, koji u vrijeme interneta ne znaju što su fizičke grance svijeta. No, i tu je prije svega nužna promjena u glavi. -Početak nije bio lak. Više sam puta htio odustati sve dok nisam prepoznao da mogu izaći iz okvira Hrvatske- izjavio je direktor pulske IT tvrtke Infobip Silvio Kutić 2006. godine. Za to im nije trebalo dugo pa se tvrtka nedugo nakon osnivanja orijentirala na izvoz koji je stalno rastao tako da sada gotovo 100 posto prihoda kompanije dolazi od izvoza. Još zanimljiviji podatak je da danas posluju na doslovno svim kontinetima s uredima u ‘egzotičnom‘ Sao Paolu, Buenos Airesu, Vancouveru, Lagosu, Nairobiju, Johanesburgu, Sydneyu, Dubaiju, Bangkoku, Kuala Lumpuru itd.
Da bi i svi drugi počeli tako razmišljati nužan je, rekao bi poznati teoretičar znanosti Thomas Kuhn, ‘gestalt-switch‘. Njemu je taj pojam, koji govori o bitnom perceptivnom pomaka u razumijevanju, opažanju i tumačenju identične činjenice, poslužio da objasni revolucionarne napretke u povijesti znanosti. Hrvatskim poduzetnicima gestalt-switch treba da shvate da cijeli svijet danas može biti na dlanu i(li) u džepu.