Korona i biznis
01. travanj 2020.

Home office: Kako organizirati rad od kuće i pritom poštovati zakone

Pišu: Ivan Kovačević i Jadranka Orešković

Organizacija rada zaposlenika od kuće ne oslobađa poslodavca obveze da takvom radniku osigura uvjete za rad, da vodi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika, opremi potrebnoj za obavljanje rada te radnom vremenu i odmorima koje je dužan osigurati u skladu sa zakonima

Nakon brojnih izazova s kojima su (bili) suočeni nakon liberalizacije tržišta rada unutar Europske unije u vidu problema privlačenja talenata, njihova motiviranja i zadržavanja, poslodavci će svakako biti suočeni i s izazovom očuvanja radnih mjesta uslijed aktualne koronakrize.

U toj borbi mnogi poslodavci računaju na niz (financijskih) mjera koje će Vlada Republike Hrvatske usvojiti s ciljem očuvanja radnih mjesta u najugroženijim djelatnostima i sektorima, od kojih je svakako najočekivanija mjera financiranje sto posto troška neto minimalne plaće u iduća tri mjeseca, uz mogućnost produljenja.

Izazov za poslodavce

U nedostatku propisa kojim se s radnopravnog aspekta posebno tretira epidemija koronavirusa, poslodavci su dužni poštovati sve postojeće propise. Naglašavajući činjenicu da su njihovo najveće bogatstvo upravo radnici, poslodavci u idućem vremenu moraju s osobitim oprezom pristupiti rješavanju problema s kojima su suočeni u pogledu radnih odnosa.

Zakon o radu stavlja poslodavcima na raspolaganje određene institute koji su primjenjivi u okolnostima u kojima su poslodavci zatečeni. Na poslodavcima je svakako izazov da u organizaciji rada i premošćivanju koronakrize navedene institute što maštovitije i na zakonit način iskoriste.

Nakon što je broj zaraženih u Hrvatskoj dosegao troznamenkasti broj, Hrvatski sabor odlučio je povećati ovlasti Nacionalnom stožeru civilne zaštite s ciljem da se omogući što efikasnije upravljanje sustavom dok traje epidemija koronavirusa, što podrazumijeva ovlast donošenja odluka i uputa koje će provoditi stožeri lokalnih jedinica te osiguranje jednoobraznosti u postupanju svih stožera u državi kod donošenja i provedbe odluka kojima se uređuju svakodnevne aktivnosti građana i pravnih osoba u situaciji proglašene epidemije koronavirusa.

Odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događaja, koje su se sve osobe na području Hrvatske obvezne strogo pridržavati s obzirom na put prijenosa bolesti COVID-19 u trajanju od 30 dana od dana njezina donošenja, obvezuje poslodavce da:

  • organiziraju rad od kuće gdje je moguće, otkažu sastanke ili organiziraju telekonferencije te upotrebljavaju druge tehnologije za održavanje sastanaka na daljinu
  • otkažu službena putovanja izvan države osim prijeko potrebnih
  • zabrane dolazak na radna mjesta radnicima koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu i smetnje s dišnim organima, a posebno suhi kašalj i kratki dah.

I prije stupanja na snagu te odluke mnogi su poslodavci, u situaciji proglašene epidemije koronavirusa, odlučili sigurnost svojih radnika zaštititi organizacijom rada od kuće, odnosno, popularnog home officea. U slučaju home officea, radnik ostvaruje pravo na svoju ugovorenu plaću, za razliku od situacija u kojima ne radi, pa bi tada ostvarivao pravo na naknadu plaće.

Jedan od elemenata fleksibilnog pristupa upravljanju ljudskim potencijalima na globalnoj razini svakako je i organizacija rada na izdvojenom mjestu, odnosno home office. U posljednjih par tjedana na društvenim mrežama sve češće nailazimo na razne fotografije koje prikazuju razne laptope i spise na blagovaonskim stolovima koji predstavljaju ad hoc urede, često popraćene hashtagovima #homeoffice #stayathome #radodkuće i sl.

Home office u pravnom okviru

Polazeći od činjenice da Zakon o radu propisuje sve vrste ugovora o radu, pa tako i rad na izdvojenom mjestu rada, koji je uređen odredbom članka 17. Zakona o radu, ističemo da Zakon o radu ne poznaje institut home officea kao privremenog rada na izdvojenom mjestu rada. U skladu sa Zakonom o radu, jedan od bitnih sastojaka ugovora o radu je mjesto rada, a u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su se pridržavati odredbi ugovora te poštovati odredbe Zakona o radu i drugih propisa iz radnog odnosa.

Vrlo se brzo nakon izbijanja koronakrize, i prije donošenja Odluke Nacionalnog stožera civilne zaštite o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događaja, popularizirao i home office, pa se oglasilo i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava s brojnim benevolentnim pojašnjenjima u odnosu na korištenje navedenog instituta u doba koronakrize, izrazivši svoje izričito stajalište da se s obzirom na novonastale izvanredne okolnosti, poslodavac u svrhu održanja radnog odnosa te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika može koristiti svojim temeljnim zakonskim pravom da pobliže odredi mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika, dok traju navedene okolnosti.

Tako je nadležno ministarstvo istaknulo da bi u slučajevima bitno promijenjenih okolnosti, a koje se nisu mogle unaprijed predvidjeti i spriječiti, a kakva se situacija ostvarila u uvjetima epidemijskog i pandemijskog širenja bolesti COVID-19, poslodavac i radnik mogli na određeno vrijeme sporazumno izmijeniti odredbe ugovora o radu o mjestu rada, odnosno u daljnjem razvoju takve izvanredne situacije.

Poslodavac bi, postupajući u skladu s odredbom članka 7. stavka 2. Zakona o radu, mogao pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada u prostoru koji nije prostor poslodavca, već neko drugo mjesto, ali isključivo samo dok traju navedene okolnosti. Važno je istaknuti da u redovnim okolnostima, prema postojećoj sudskoj praksi, ako u ugovoru o radu ne bi bila predviđena mogućnost promjene mjesta rada, ne bi bila dopuštena jednostrana odluka poslodavca o premještaju radnika na drugo mjesto rada (Županijski sud u Varaždinu, broj Gž-4050/11 od 12. rujna 2011. godine).

Čuvanje profesionalne tajne

Home office ne oslobađa poslodavca obveze da takvom radniku osigura uvjete za rad, da vodi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika, opremi potrebnoj za obavljanje rada te radnom vremenu i odmorima koje je dužan osigurati u skladu sa zakonima. Isto tako, home office ne oslobađa radnika obveza da poštuje i izvršava obveze iz radnog odnosa s dužnom pažnjom te da vodi pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika.

S obzirom na određene profesije kojima je profesionalna tajna ne samo ugovorna već i zakonska i ustavna obveza, zaista je važno upozoriti radnike pod tim režimom kako bi se proširila svijest među njima, da su prilikom obavljanja rada od kuće obvezni ispunjavati i dužnost čuvanja profesionalne tajne. Dakako, navedeno će biti izazovno u doba koronakrize jer će svi ukućani biti pod istim krovom.

Koronakriza će prestati. Nadajmo se čim prije. Home office i opća ograničenja kretanja građana i zabrana rada svakako će biti zaslužni alat u postizanju tog cilja. Kada se poslovanje vrati u normalu, poslodavci će biti suočeni sa svim onim 'starim' izazovima s kojima su bili suočeni i do sada – zadovoljstvo radnika s ciljem privlačenja talenata i zadržavanja kvalitetne radne snage. Takav izazov iziskuje od poslodavaca što veću snalažljivost i talent za pronalaženje inovativnih rješenja s ciljem zadovoljavanja interesa radnika. Postavlja se pitanje – što svi možemo naučiti iz koronakrize i kako nam zakonodavac može pomoći u ostvarenju naših ciljeva?

Budući da su home office kao oblik rada i prije koronakrize rado prihvaćali i poslodavci i radnici, uz nedostatak adekvatne zakonodavne regulacije i evidencije (u tzv. sivoj zoni), zakonodavac bi trebao kao poseban institut u radnopravnom zakonodavstvu regulirati i povremeni rad kod kuće koji bi omogućio radnicima korištenje home officea bez potrebe zaključivanja ugovora o radu posebnog sadržaja.

Brojnim radnicima s obzirom na prirodu poslova koje obavljaju te činjenicu da se u svojem radu koriste pretežito osobnim računalom i mobilnim telefonom, predstavljalo bi blagodat da povremeno taj rad mogu obaviti kod kuće, čime bi izbjegli trošak vremena dolaska na posao te bi istodobno bili bliži svojim obiteljima.

Treba ući u radno pravo

Uvođenjem takvog instituta omogućilo bi se poslodavcima da, udovoljavajući zahtjevima radnika za povremeni rad kod kuće, radnike učine zadovoljnijima i produktivnijima. Radnik pritom ne bi snosio nikakve dodatne i neprihvatljive rizike jer bi zapravo, ostajući kod kuće, pristao samo na one rizike na koje i inače pristaje jer im je izložen svakodnevno izvan radnog vremena boraveći u kućnom okružju, dok bi štoviše, izbjegao rizik putovanja na mjesto rada i povratka kući, odnosno izbjegao bi rizik koji se javlja u vezi s ozljedama na radu.

S tim u vezi, zakonodavac bi trebao pojednostavniti propise o evidenciji radnog vremena za rad od kuće te omogućiti neoporezive fiksne naknade za sve troškove koji nastanu uporabom vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i drugih troškova radnika vezanih uz obavljanje poslova kada nije moguće na jednostavan način odrediti da je trošak isključivo vezan uz radni odnos, kao što je primjerice trošak struje, vode, centralnoga grijanja i sl.

Jedno je sigurno: o prednostima i nedostacima home office aranžmana svakako ćemo se naslušati i nagledati na društvenim mrežama, a mnogi će ih osjetiti 'iz prve ruke'!