Čini se da smo usred novoga seizmičkog trenutka u povijesti digitalne privatnosti. Metode masovnog nadzora mogle bi spašavati živote diljem svijeta, ali zdravstvena kriza ne bi trebala značiti krizu građanskih sloboda i zatiranje tek stečenog prava na privatnost. Bez obzira na to snimaju li nas kamere i prate senzori na ulicama, na poslu, pa i u domovima
Pandemija koronavirusa započela je novu eru digitalnog nadzora i pojačala osjetljivost u vezi s privatnosti podataka. Moguće je i da smo usred novoga seizmičkog trenutka u povijesti digitalne privatnosti. Metode masovnog nadzora mogle bi spašavati živote širom svijeta omogućujući vlastima da prate i uspore širenje koronavirusa brzinom i preciznošću kakve nisu bile moguće tijekom prethodnih pandemija. No zdravstvena kriza ne bi trebala značiti krizu građanskih sloboda, ali ni zatiranje moglo bi se reći tek stečenog prava na privatnost.
Metode nadzora
Nadziranje građana tijekom pandemije rasprostranilo se po cijelome svijetu poput samog virusa. U Južnoj Koreji, na Tajvanu i u Izraelu vlast je prikupljala podatke o lokaciji na pametnim telefonima kako bi pratile građane koji su u samoizolaciji. U Južnoj Koreji skenirani su podaci pametnih telefona kako bi se unutar desetak minuta otkrilo jesu li vlasnici bili u kontaktu sa zaraženim osobama.
Izraelska obavještajna jedinica Shin Bet, u čijem je fokusu uglavnom terorizam, imala je zadatak kopati po telekomunikacijskim podacima u potrazi za potencijalnim oboljelima o korone. Policija Ujedinjenoga Kraljevstva koristila se dronovima za nadzor javnih površina, a njezini moskovski kolege pohvalili su se da su s pomoću kamera s prepoznavanjem lica uhvatili više stotina prekršitelja koji nisu poštovali karantenu.
Suradnik američke Agencije za nacionalnu sigurnost i redoviti kršitelj prava na privatnost iz Silicijske doline Palantir pomagao je britanskoj Državnoj zdravstvenoj službi (NHS) pri analiziranju podataka u praćenju zaraze. U Singapuru, Poljskoj i Keniji upotrebljavale su se aplikacije koje se koriste ugrađenim visokopreciznim senzorima u mobilnim uređajima kako bi pratile održava li se predviđeni razmak i nadgledale kretanje zaraženih osoba, a istraživači s Massachusetts Institute of Technology (MIT) upravo razvijaju sličnu aplikaciju koja će imati 'prijateljskiji' odnos prema privatnosti korisnika. Zanimljivo je napomenuti kako je u Meksiku Uber slao podatke svojih taksi-prijevoznika vlastima kako bi pratile kretanje zaraženih turista. Rastom broja smrtnih slučajeva činilo se kako praćenje građana, prikupljanje podataka o njima i kršenje prava na privatnost postaje sve razumnije i opravdanije u očima vlasti, ali i uplašenog stanovništva svijeta.
Takve metode nadzora i praćenje omogućili su pametni telefoni i računarstvo u oblaku, kao i cijeli jedan ekosustav za praćenje koji se stvorio temeljem njih.
Povratak razuma
Tijekom posljednjeg desetljeća oglašivačka industrija i obavještajne službe radile su neumorno na praćenju kako bi usavršile eksploataciju nezamislive količine osobnih podataka prikupljenih različitim mobilnim aplikacijama. Mogućnost da saznaju naše lokacije i predvide naše ponašanje od gotovo je jednake važnosti tehnološkim tvrtkama, oglašivačima i službama državne sigurnosti.
Uporaba tih ratnih i profitnih tehnologija kao alata za očuvanje ljudskih života u koronakrizi činila se privlačnom prestravljenoj javnosti, osobito onom dijelu koji je potpuno nesvjestan desetljeća 'srkanja' podataka iz pametnih telefona i popratnih aplikacija. Budući da je virus u fazi opadanja, strah je mjestimice udijelio mjesto razumu te su se javila negodovanja zbog novog napada na digitalnu privatnost. Upalila se lampica da su se pod sličnom egidom očuvanja života u društvo već uvela slična prava na kršenje privatnosti. Nakon terorističkih napada na tornjeve WTO-a, omogućio se nadzor bez presedana nad Amerikancima, a špijuniranje je i dva desetljeća nakon nemilih događaja u punom pogonu, čak i nakon što su Edward Snowden i drugi zviždači razotkrili zloporabe proširenih ovlasti nadziranja građana.
Sprječavanje zloporaba
Zloporabe sličnog tipa u pandemijskim nadzorima mogu se spriječiti. Zagovornici građanskih sloboda i odvjetnici za portal The Intercept tvrde kako je to moguće samo ako se zatraže ograničenja i obrazloženja baš za svaki pojedini korak nadziranja i praćenja.
– Kakve se god odluke ili politike donose kao odgovor na ovu krizu, one moraju biti donesene na zahtjev stručnjaka i službenika javnog zdravstva, a ne vlade, osobito ne na zahtjev službenika sigurnosti ili provoditelja zakona – rekao je Mohammad Tajsar, odvjetnik Američke udruge za građanska prava Južne Kalifornije, pojašnjavajući kako vlade imaju sulud apetit za prikupljanje podataka, ali to ne znači da je opravdan.
Vlada treba obrazložiti zašto prikuplja podatke, kako će ih upotrijebiti te pojasniti krajnji učinak njihova prikupljanja na suočavanje s krizom, odnosno isplati li se za njih žrtvovati privatnost, slobodu govora i pravo na jednake šanse. Tajser nadodaje kako to vrijedi čak i kada se traži pristup skupnim i anonimiziranim podacima. Faiza Patel, direktorica Brennan centra za pravdu, slobodu i program nacionalne sigurnosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u New Yorku, ističe i da svako prikupljanje podataka mora biti vremenski ograničeno. Kad kriza prođe, podaci prikupljeni za borbu protiv koronavirusa trebaju biti izbrisani, a Ustavom zajamčene građanske slobode ne smiju se nakon isteka izvanredne situacije ugrožavati. Problem s osobnim podacima je i što se nekontrolirano prosljeđuju trećim stranama.
– Prema podacima prikupljenim za liječenje COVID-19 trebalo bi se ponašati kao prema podacima s popisa stanovništva. Ne bi ih se smjelo rabiti za spremanje ljudi u zatvor, naplatu poreza ili deportaciju imigranata – smatra Albert Fox Cahn, osnivač i izvršni direktor Surveillance Technology Oversight Projecta.
Novi nadzornici
Nakon neugodnosti tijekom karantene, neugodna iznenađenja dočekala su neke povratnike na radna mjesta. U nekim su tvrtkama ugrađene termalne kamere za nadzor, praćenje držanja razmaka, nošenja maske, a ultracrveni senzori specijalizirani su za mjerenje temperature na daljinu
.
– Potražnja za takvim kamerama na ljestvici od jedan do deset je 110 – kaže John Honovich, koji objavljuje publikaciju IPVM posvećenu trgovini nadzornih videouređaja.
Međutim, takva tehnologija može biti neprecizna i nije ju dobro gledati kao panaceju jer ne pomaže detektirati asimptomatske zaraženike koronavirusom. Interes je velik i za kombinaciju konvencionalne sigurnosne kamere pojačane umjetnom inteligencijom. Ona je novi nadzornik radnika koji bi im 'trebao pomoći u donošenju pametnijih odluka i stvaranju sigurnijega radnog okružja'.
Motorola razvija novi sustav za praćenje koji automatski izvještava o kretanju ljudi u različitim prostorijama unutar tvrtke, ali i na javnim mjestima. U tehnološkom svijetu u tijeku je prava utrka u sustavima za praćenje socijalnog distanciranja pomoću umjetne inteligencije.
Motoroline timove potiče konkurencija iz tvrtke Camio, koja radi na sustavima detekcije nedržanja razmaka i nenošenja maski. Na čelu s Carterom Maslanom, bivšim direktorom u Google Mapsu, Camio je trenutačno u maloj prednosti jer radi u oblaku i može se koristiti svim sigurnosnim kamerama, a Motorolin sustav radi offline i to samo s posebnim kamerama. Konzorcij prodavača kamera Nice Alliance također radi na vlastitoj platformi za detekciju držanja razmaka, korištenja maski i mjerenja temperature. Njihova meta su manje tvrtke, a u razgovorima su i da osiguraju praćenje javnog prijevoza i škola u Tel Avivu. Svjesni smo da jednom nametnuti nadzori neće samo tako nestati, već će postati dio svakodnevice.
S pristankom i bez njega
Pita li itko radnike pristaju li oni na nadzor, na praćenje lokacija preko mobilnih uređaja, aplikacije koje pište kada se nekom previše približite pa čak i na ispunjavanje upitnika kako se osjećaju. Poslodavac odjednom ima pravo sve znati i tražiti razne privatne informacije vezane uz dnevne kontakte te uz donedavno tabu-temu, zdravstveno stanje radnika. Anonimizacija podataka u neprekidnom snimanju, praćenju pametnih telefona i ispunjavanju dnevnih upitnika puki je san, osobito u uvjetima kada se za sve te špijunske aktivnosti ne traži pristanak ni radnika ni građana.
Što se tiče aplikacija koje korisnici dobrovoljno instaliraju na svoje pametne uređaje, situacija je ponešto drugačija, ali zbog brzine kojom su nastajali takvi appovi upitno je jesu li svi poštovali propise o zaštiti privatnih podataka. Europski odbor za zaštitu podataka (EDPB) obećao je usmjeriti se na verifikaciju usklađenosti takvih aplikacija s načelima zaštite podataka te da će ih detaljno ispitati, ali u međuvremenu dobro pripazite čime se koristite i koje informacije s kime dijelite.