Globalni udjel energije iz obnovljivih izvora i drugih energetskih rješenja s niskim udjelom ugljika u ukupnoj opskrbi električnom energijom morao bi do 2050. godine narasti na 50 do 70 posto kako bi se globalno zatopljenje ograničilo na 1.5 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijsko doba. Danas je udjel obnovljivih izvora globalno tek oko 12 posto. Riječ je o energetskoj tranziciji koja bi trebala biti oko tri puta brža od svih dosadašnjih tranzicija, poput one s drva na ugljen ili s ugljena na naftu i plin, koji su danas prevladavajući izvor energije, otkriva novo istraživanje Boston Consulting Groupa nazvano Nacrt za energetsku tranziciju.
Očekuje se da će se u svijetu do 2050. godine potrošnja električne energije udvostručiti s obzirom na industrijski razvoj i činjenicu da danas u svijetu još uvijek oko 775 milijuna ljudi nema pristup električnoj energiji, što je gotovo 10 posto svjetske populacije.
Istovremeno, istraživanje BCG-a pokazuje da postoji visoka korelacija između blagostanja i potrošnje energije. Naime, procjenjuje se da razvijene zemlje troše godišnje oko 20 megavatsati primarne energije po glavi stanovnika. Kako bi osigurali povećanu potrebu za energijom i istovremeno sačuvali Zemlju od daljnjeg zagrijavanja, društva moraju dramatično ubrzati supstituciju fosilnih goriva s novim niskougljičnim izvorima energije.
Postoji pet mjera koje će društvima pomoći da dosegnu ciljeve energetske tranzicije:
- povećanje energetske učinkovitosti
- elektrifikacija krajnjih proizvoda, poput elektrifikacije transporta i korištenja toplinskih pumpi za grijanje
- dekarbonizacija proizvodnje električne energije
- korištenje plina u slučajevima gdje je teško napustiti fosilna goriva
- korištenje sustava za hvatanje i skladištenje ugljikovog dioksida (carbon capture and storage)
– Već nam je dostupna većina tehnologija koje su potrebne da naša društva postanu ugljično neutralna. Trebaju nam politike, dokazani pilot projekti kao i financijski i drugi kapaciteti potrebni za najveću i najvažniju transformaciju našeg industrijskog doba – istaknuo je Maurice Berns, izvršni direktor i stariji partner, koji vodi BCG-ov Centar za energetski utjecaj.
Tektonska promjena u energetici
Poslovni modeli energetskih sustava će se zbog energetske tranzicije fundamentalno promijeniti. Energetski resurs više neće biti izvađen iz Zemlje i spremljen za daljnju preradu poput ugljena, nafte i plina, već će biti direktno pretvoren u električnu energiju koja se mora potrošiti u danom trenutku. To znači da će inicijalna ulaganja biti daleko veća, ali uz daleko niže operativne troškove nego do sada.
Potreba da se električna energija potroši u trenutku proizvodnje povećat će volatilnost cijena jer skladištenje energije i dalje ostaje izazovno bez obzira na planove povećanja udjela električne energije i vodika u energetskom miksu. Danas u Europi i SAD-u postoje veliki kapaciteti za skladištenje električne energije na samo sat do dva prosječne potrošnje električne energije što je jako kratko. Zbog toga će biti potrebno značajno preuređenje cjelokupnog tržišta električne energije, kako bi se smanjila cikličnost, ublažila povećana volatilnost i nesigurnost na tržištima energije.
– Stanje u Hrvatskoj se može promatrati iz dvije perspektive – kaže Tomislav Čorak, izvršni direktor i partner BCG-a zadužen za dekarbonizaciju naftnog sektora u Centralnoj i Istočnoj Europi.
– Prva perspektiva je sam energetski profil Hrvatske koji je jako povoljan zbog ulaganja u hidroelektrane koja su se dogodila prije osamostaljenja i koja se danas ubrajaju u zelene izvore energije. Prema podacima iz 2021. koji su dostupni na Eurostatu, vidi se da Hrvatska ima preko 30 posto udjela energije proizvedene iz obnovljivih izvora, što je osjetno više od EU prosjeka od 22 posto. Ne samo da te hidroelektrane dižu prosjek proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, nego one osiguravaju i skladištenje energije u akumulacijskim jezerima regulacijskih hidroelektrana na obali. Pa tako te hidroelektrane mogu savršeno poslužiti za balansiranje proizvodnje iz ostalih obnovljivih izvora poput solarnih i vjetroelektrana. Ako dodamo da je Hrvatska u svom energetskom miksu imala i plin, pa čak i nuklearnu energiju iz nuklearne elektrane Krško, možemo biti zadovoljni energetskim sustavom kakav imamo.
No, s obzirom da nismo sami, dolazi druga perspektiva koja ostavlja dojam da nismo iskoristili sve mogućnosti da se postavimo kao lider energetske tranzicije u regiji u kojoj se nalazimo. Naime, zemlje u našoj regiji vape za obnovljivim izvorima. Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo, a dijelom i Crna gora i Makedonija, svaka su za sebe zasnivale svoj energetski miks na termoelektranama na ugljen koji se osiguravao iz obližnjih rudnika, a koji se sada mora napustiti. To ostavlja veliku prazninu u njihovim energetskim miksevima i veliku priliku za ulaganja u obnovljive izvore. S obzirom na to da imamo znanje, imali smo se priliku davno postaviti kao lider energetske tranzicije u regiji i time ojačati naše gospodarstvo. No pitanje je jesmo li propustili vlak da svoj elektroenergetski know-how, sad pojačan članstvom u EU, monetiziramo u zemljama u regiji, što bi bila povijesna prilika za gospodarski razvoj našeg društva – zaključuje Čorak.
Značajan raskorak u ulaganjima
Da bi ostvarili zacrtane ciljeve do 2030. godine, procjenjuju u BCG-u, za energetsku će tranziciju biti potrebno uložiti 37 bilijuna dolara (bilijun - tisuću milijardi) na globalnoj razini. Danas je globalno za ulaganja u energetsku tranziciju osigurano oko 19 bilijuna dolara, što znači da je potrebno osigurati dodatnih 18 bilijuna. Uz nove kapacitete solarnih i vjetroelektrana, potrebna su ulaganja i u električnu mrežu, kako bi se osiguralo da mreža može prihvatiti proizvedenu električnu energiju iz obnovljivih izvora.
Naftu i plin potrebno je ubrzano izbacivati iz energetskog miksa, ali uz probrana ulaganja koja će biti nužna za osiguravanje stabilnosti opskrbe energijom. U najvećem broju scenarija za neto ugljičnu neutralnost do 2030. godine računa se da bi obnovljivi izvori trebali zamijeniti od 50 do 80 posto udjela fosilnih goriva u odnosu na razine iz 2021. godine. Današnji proizvodni kapaciteti neće biti dovoljni za zadovoljenje potražnje koja se očekuje 2030. godine i nadalje. Zato bi fokus tijekom tranzicije trebao biti na ulaganjima u priuštive i što više niskougljične izvore energije.
U BCG-u dodatno zaključuju kako je značajno ubrzanje zelene energetske tranzicije presudno za očuvanje planeta na kojem je moguće živjeti danas i u budućnosti. Kao i u svakom procesu transformacije, izazovi zelene tranzicije ne smiju se podcijeniti. No, uz to dolaze i goleme prilike koje kao društvo i gospodarstvo možemo i mi u Hrvatskoj iskoristiti jer će dugoročno zeleni energetski sustavi riješiti današnju energetsku trilemu energetske održivosti, dostupnosti i sigurnosti.