Naomi Klein je zvijezda američke ljevice. U dobi od 44 godine, ta je spisateljica i aktivistkinja već dvaput napisala djela koja su čitatelje natjerala da izađu iz zone ugode i počnu preispitivati stvari koje uzimaju zdravo za gotovo – kupovinu, poziciju SAD-u u svjetskom poretku i katastrofalne učinke ideologije slobodnog tržišta.
Njezina prva knjiga – ‘No logo‘ – tematizira odnos snaga između brendova te potplaćenih i iskorištavanih radnika u Aziji koji izrađuju te brendirane proizvoda u nehumanim uvjetima, kao i Amerike i Europe koje konzumiraju takva brendirana ‘dobra‘. Knjiga je postala priručnik antiglobalizacije.
Nakon sedam godina izašla je njezina druga knjiga, ‘Doktrina šoka‘, u kojoj Klein analizira način na koji su ratovi, politički udari i prirodne katastrofe korišteni kao izlika za uvođenje mjera slobodnog tržišta.
U međuvremenu je izdala novu knjigu koja tematizira odnos kapitalizma i klime. Zove se ‘Ovo mijenja sve: Kapitalizam protiv klime‘, a autoričin je cilj pokušati izazvati masovne pokrete koji će rezultirati radikalnim potezima nužnima za izbjegavanje globalne ekološke katastrofe, ali i za reguliranje kapitalizma u današnjem obliku.
‘Problem je u kapitalizmu, ne u ugljiku‘
Ona tvrdi da klimatsku problematiku promišljamo pogrešno – problem je u kapitalizmu, a ne ugljiku, odnosno problem je u ideologiji koja nas je od osamdesetih dovela do uništavanja planeta i produbljivanju nejednakosti.
- Mislim da smo na prekretnici. Prije 25 godina, kada se globalno zatopljenje tek počelo pojavljivati kao tema među znanstvenicima, svjetske vlade bile su previše zaokupljene idejom da tržište ne bi smjelo biti ograničeno ni na koji način. U tom istom vremenu, broj cestovnih traka diljem svijeta porastao je sa dvije na šest. – objašnjava Klein.
Ideja za pisanje knjige o odnosu globalne ekonomije i klimatskih promjena pojavila se 2009. godine, u vrijeme klimatskog summita UN-a u Kopenhagenu, poznatog kao primjer neuspjeha međunarodne diplomacije. Lideri iz Afrike i malih otočnih država južnog Pacifika, zemalja koje se polako utapaju zbog porasta razine mora, zahtijevali su hitne i rigorozne mjere, ali su vođe bogatih zemalja ocijenili kako su takve mjere loše za ekonomiju i odbacili ih u strahu da će ih koštati glasova u matičnim državama.
Temeljna teza
Čitateljima njezinih prethodnih knjiga, temeljna teza će zvučati poznato – kapitalizam je, otkad je ‘pušten s lanca‘ 1980-ih, povećao jaz između bogatog i siromašnog stanovništva. Prema podacima iz prošle godine, tri posto najbogatijih posjeduje 55 posto ukupnog svjetskog bogatstva – 1989. ta je frapantna brojka iznosila 45 posto. ‘Donjih‘ 90 posto je u posjedu svega 24,7 posto svjetskog bogatstva.
Klein tvrdi da su ogroman jaz između jedan posto najbogatijih i ostatka svijeta te nemogućnost lokalnih vlasti da preuzmu kontrolu posljedice globalnog kapitalizma. Dodaje da su ekološke grupe potrošile gomilu vremena pokušavajući uvjeriti milijardere i vlasnike velikih kompanija da usvoje klimatski održive mjere, ali ekonomije i dalje izbacuju goleme količine ugljičnog zagađenja, što otežava pokušaje revitalizacije klimatskih uvjeta.
- Potrebna nam je ideološka bitka. I dalje je politički nezamislivo zagovarati jasne kaznene mjere protiv zagađivača, pogotovo kada je riječ o SAD-u. –
U jednom posebno šokantnom poglavlju, Klein piše o tome kako je najveća američka ekološka grupacija, Nature Conservancy, došla do novca naftom i plinom iz bušotina u dijelu Texasa predviđenom za ‘očuvanje‘ te o geoinženjerskim potezima kao što su umjetni oblaci, simuliranje vulkanskih erupcija i slično. Posebno osuđuje ‘parade‘ milijardera koji golemim donacijama pokušavaju ‘pomiriti‘ kapitalizam i klimatske promjene. Smatra to opasno idejom i naglašava kako je, nakon dva desetljeća, vrijeme da dođe do promjene strategije.
- Mislim da je vrijeme da kažemo ‘Ok, probali smo na vaš način, ali ne možemo si priuštiti još jedno desetljeće tog načina‘. –
Klein ne očajava. Tvrdi da postoji nova vrsta ekološkog aktivizma, spremnijih da se okome na korporacije te zaključuje da se približavamo točki promjene.