Hrvatska će ove godine ipak rasti sporije od prvotnih procjena. Hrvoje Stojić, HUP-ov glavni ekonomist, procjenjuje kako će ovogodišnji rast BDP-a umjesto tri posto iznositi 2,3 posto, a iduće godine još manje, samo dva posto. Razlozi su, prije svega, u pogoršanju stanja eurozone (što pokazuje i poslovni indeks menadžera nabave koji u svoje kvartalne makro-procjene uključuje i ECB).
Naime, i hrvatska poduzeća sve češće odustaju od investicija - zbog rasta kamata, pada izvoznih narudžbi, ali i regulatorne neizvjesnosti, jer poduzetnici strahuju da bi se porez na ekstraprofit mogao produljiti i na ovu godinu. Procjena je kako će investicije ove godine porasti samo 3 posto (u odnosu na prošlogodišnjih 5,8 posto), ali bi se 2025. mogle značajnije oporaviti, uz rast od 6,7 posto.
Trgovinska razmjena također se ispuhuje, izvoz će ove godine biti u minusu od 1,6 posto (uglavnom zbog njemačke recesije koja nam je glavno izvozno tržište), no dobro je što istodobno pada i uvoz (ove godine oko 2,5 posto), ponajviše zbog energetskog poboljšanja u bilanci zemlje.
Ključni problem ostaje tržište rada. Da, nezaposlenost pada (na ovogodišnjih 6,5 posto) i zaposlenost raste (s lanjskih 2,5 na 2,7 posto), no još uvijek teško zaustavljiv rast plaća (ove godine rekordnih 13,4 posto) prilično opterećuje poslovanje tvrtki. Iduće godine rast plaća premašit će i dalje visokih sedam posto, što je 2,5 puta više od prosjeka eurozone. Stoga je rasterećenje bruto plaća nužno.
Naime, porezni je klin na razini 167 posto prosječne bruto plaće, što je oko dvije tisuće eura od kojih se čak 850 plaća državi. – Jače porezno rasterećenje nije samo nužno nego i lako izvedivo. Sve više ljudi plaća porez i sve ih više ulazi u više porezne razrede, s druge strane, tekući je račun u suficitu, javni se dug vraća u mastriške granice (ako se procijenjenih 63,3 posto prilagodi za fiskalnu rezervu onda je to i ispod 60 posto).
Upravo povoljna kretanja javnoga duga otvaraju prostor za snažno porezno rasterećenje koje je nužno i zbog strukturnih slabosti na koje upozorava i OECD. Naime, budemo li bili porezno konkurentni, s najmanjim porezima, moći ćemo povećati produktivnost – poručuje Stojić dodajući kako su podaci o bruto dodanoj vrijednosti (BDV) po zaposlenome prilično loši.
Ključan problem niska produktivnost
Naravno, ne u svakoj industriji jednako, no prerađivačka je industrija među lošijima – BDV po zaposlenome 2,5 je manji u odnosu na prosjek EU i čak 3,5 puta manji u odnosu na Njemačku. Ni turizam nije puno bolji, BDV je oko dva puta manji od prosjeka Unije, trgovina na malo tek nešto sitno manje od dva puta lošijega BDV-a dok donekle odskače ICT sektor. Iako udjel industrije u BDV-u pada, produktivnost u ICT-u raste brže ne samo od prosjeka Unije nego i od usporedivih istočnih članica u kojima taj sektor također izrazito raste. To nam je, kaže Stojić, velika konkurentska prednost i taj sektor može dosegnuti turizam i njegov udjel u BDP-u unutar desetljeća.
Kada bi privatni sektor više ulagao u istraživanje i razvoj (trenutno ulaže dva do tri puta manje od prosjeka EU) Hrvatska bi znatno prije uhvatila realnu konvergenciju (sada smo na 73 prosjeka Unije, puni ‘kapacitet‘ dostići ćemo – ovim tempom – za 10 do 15 godina).
Za razliku od privatnoga sektora koji zaustavlja investicije, javne su financije odličnoga zdravlja, zbog čega i ima prostora za porezna i druga rasterećenja. Štoviše, performanse su države na razini BBB kreditnoga rejtinga i vrlo blizu statusa A. Hrvatski spread prema prosjeku članica europodručja već pokazuje da nas rejting agencije uskoro percipiraju u A razredu, tvrdi Stojić.
Sveukupno, potencijal je rasta BDP-a u srednjem roku dobar, i do tri posto, što je znatno više od prosjeka članica, no ključan ostaje problem niske produktivnosti. – A ona se može podići aktivnim politikama na tržištu rada, povećanjem investicija u istraživanje i razvoj, aktivnijim uključivanjem u digitalnu i zelenu transformaciju, prije svega kroz AI, daleko većom integracijom u globalne lance, ali i reformom obrazovanja i pravosuđa.
Kada je riječ o obrazovanju Hrvatska je u donjoj trećini prema udjelu visokoobrazovanih u ukupnoj radnoj snazi i u donjoj četvrtini prema cjeloživotnome obrazovanju – zaključuje Stojić dodajući kako prema procjenama i potencijalu rasta BDP-a ne stojimo loše – od 2022. zaključno s procjenama do 20230. hrvatski će BDP biti boljih performansi od, primjerice, američkog, talijanskog ili onoga CEE regije.