Korona i biznis
04. svibanj 2020.

Edis Felić: Rušenje dimnjaka u Zagrebu trebalo bi organizirati Poglavarstvo

Zagreb, obnova poslije potresa - rušenje dimnjaka     foto Dražen Lapić

Popriličan je kaos u organizaciji rušenja oštećenih dimnjaka na zgradama u Zagrebu zato što su ti poslovi prepušteni predstavnicima stanara i tvrtkama upraviteljima zgrada, a oni objektivno nisu u stanju organizirati radove

Prošli tjedan u reportaži objavljenoj u 'RTL Direktu' o tome da Zagreb još nije očišćen od šute nastale nakon potresa sugovornik RTL-ove novinarke, stanar u središtu grada, opisivao je kako je dizalica srušila dimnjak zgrade prekoputa i ustvrdio da se mogla samo okrenuti na drugu stranu i skinuti i dimnjak na njegovoj zgradi. Gospodin ima potpuno pravo, no za to nisu krivi poduzetnici koji ruše dimnjake. Razlog zbog kojega šuta ni do danas nije uklonjena jest u tome što je Poglavarstvo Grada Zagreba organizaciju rušenja dimnjaka prepustilo predstavnicima stanara u zgradama i tvrtkama upraviteljima tih zgrada, što mi je potvrdio Admir Suljić, vlasnik ​Ases usluga, tvrtke angažirane i na rušenju oštećenih dimnjaka u Zagrebu.

Nalog za svaku zgradu

Naime, da bi se njegova tvrtka angažirala za rušenje dimnjaka, predstavnik stanara mora odobriti tvrtki upravitelju zgrade angažiranje poduzeća za rušenje. Ases usluge surađuju s GSKG-om i ruše dimnjake ondje gdje im GSKG kaže da su ih naručili predstavnici stanara. Nakon toga moraju dobiti dozvolu vatrgasaca i Gradskog ureda za promet da određeni dan ulica bude zatvorena (najčešće osam sati, ovisno o količini posla) kako bi se dimnjaci mogli srušiti.

I, što se događa? Umjesto da se u jednoj ulici obave svi radovi, obave se na jednoj, eventualno dvije zgrade, a ostale čekaju da predstavnici stanara i upravitelji zgrada odluče tko će i kada rušiti njihove dimnjake. Tako Suljić navodi primjer Bauerove ulice koju je u deset dana policija zatvarala pet-šest puta po nekoliko sati, ali naglašava da je u cijelom gradu tako jer nema organizacije. Govori da je u jednoj ulici rušio dimnjake na broju 26 i jednostavno je mogao pomaknuti dizalicu prema zgradi broj 28 i na njoj riješiti problem stanara, ali za to nije imao nalog predstavnika stanara i tvrtke upravitelja. Upravo je o tome govorio stanar u središtu grada u reportaži 'RTL Direkta'.

Dakle, imamo dizalicu neke tvrtke koja u mnogo kraćem roku može riješiti problem oštećenih dimnjaka, a ako ne može s istog mjesta dosegnuti susjedne zgrade, jednostavno se pomakne, što je mnogo brže nego da neka druga tvrtka traži novo rješenje o odobrenju radova i zatvaranju ulice te dovozi svoju dizalicu. Ako se i poklopi da predstavnici stanara i upravitelji dogovore s dvije tvrtke rušenje dimnjaka na dvije zgrade, može se dogoditi situacija da jedna dizalica stane baš na pola ulice (jer je tu zgrada), zauzme prostor, a druga tvrtka ne može obaviti posao na susjednoj zgradi jer dizalice ne smiju biti blizu jedna drugoj.

Također je moguća situacija da dizalice dviju (ili više) tvrtki i mogu raditi istodobno ako se radovi izvode na početku i na kraju ulice, ali katkad je u ulicu teško ući s jedne strane, zbog čega se ipak mora čekati da prvi koji su došli završe s radom. Dakle, moguće su razne situacije zbog kojih radovi na rušenju dimnjaka teku sporije nego što bi mogli, no za njih nisu krivi ni predstavnici stanara (koji nastoje proći što jeftinije) ni upravitelji zgrada, a ni tvrtke koje ruše dimnjake.

Podijeliti poslove na rajone

Suljić smatra da bi se to trebalo drukčije organizirati. Prema njegovu mišljenju, organizaciju poslova dimnjaka trebala bi preuzeti odgovorna služba zagrebačkog poglavarstva i podijeliti poslove tvrtkama. Primjerice, jedna tvrtka dobije pet ulica i rok za obavljanje posla, s tim da to treba organizirati da se ne zaustavi promet i da se osiguraju alternativni prometni smjerovi. Tako se ne bi dogodilo da u deset dana Bauerova kao i druge ulice u Zagrebu bude zatvorena pet-šest dana, nego bi se to moglo obaviti dvostruko brže. Sva je sreća u ovoj nesreći s koronavirusom što promet nije gust, pa nije izazvao veću štetu, ali sporost radova šteti vlasnicima oštećenih stanova. Nedostatak je tog prijedloga što o cijeni usluge rušenja zidova ne bi odlučivali predstavnici stanara, ali i to bi se dalo urediti kad bi bilo volje.

POST SCRIPTUM
Želio bih nešto kratko prokomentirati. Upravo dok sam pisao ovu kolumnu (četvrtak 23. travnja) prepadoh se jer je Zagreb ponovno na sekundu snažno uzdrmao potres magnitude 3,2 po Richteru. Skočih brzo po djecu, ali, srećom, stade. Vidim da neki mediji ismijavaju predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića koji je tijekom zasjedanja skočio sa stolca i krenuo pobjeći. Može mu se štošta prigovoriti, ali ne znam zašto ismijavati tu čisto ljudsku reakciju kad su tako, sigurno, reagirali i oni koji ga ismijavaju.