15. travanj 2021.

Kako protiv najvećeg sabotera zaposlenih majki - osjećaja krivnje

Biti u glavi zaposlene majke nije nimalo lak posao. Loša je vijest što jednostavno ne možete imati sve. Dobra što ni ne morate

Od žena očekujemo da rade kao da nemaju djecu, a djecu odgajaju kao da nemaju posao. Ta briljantna rečenica iz pera autorice i novinarke Amy Westervelt 'Forget Having It All' najbolje opisuje najveći izazov modernih žena koje uz svoj posao obavljaju i onaj kojem tepaju da je 'najbolji na svijetu' - posao majke. Vjerojatno ne postoji zaposlena žena koja nije provela dan kod kuće razmišljajući o tome što je propustila napraviti na poslu ili, obratno, radila osjećajući kajanje što nije uz svoje dijete, jer, jasna stvar, djeca trebaju majku.

Tom halapljivom unutarnjem saboteru nije dovoljno 'samo' što osjećaju krivnju što su na poslu, a ne kod kuće (i obratno) već tjera da se osjećaju loše kad provode vrijeme brinući se o sebi ili odmaraju mozak buljeći u omiljenu seriju na Netflixu, krivima jer dovoljno vremena ne provode s vlastitim roditeljima ili drugim članovima obitelji, posramljenima jer što se uopće žale a, eto, toliko su privilegirane da imaju posao i djecu. Naravno, tom vrtlogu negativnih, paralizirajućih osjećaja nimalo nije pomogla pandemija koja je a) izbrisala granicu privatnog i poslovnog i b) mnoge natjerala pred zid - morale su odabrati između karijere i majčinstva, odnosno kuće. Biti u glavi zaposlene majke, vjerujte, nije nimalo lak posao. I loša je vijest što, kako i sama autorica u naslovu knjige kaže jednostavno ne možete imati sve. Dobra što ni ne morate.

Koraci otpuštanja

Kako je prošle godine psihologinja i autorica knjige Mommy Burnout: How to Reclaim Your Life and Raise Healthier Children in the Process Sheryl Z. Ziegler, zapisala za Harvard Business Review, na prvom mjestu ljestvice prioriteta svake žene trebao bi biti rad na tome da se nauče otpustiti. Nemogućnost da se nešto pusti, taj roj misli i paralizirajući osjećaj krivnje, sprječava žene da, doslovno, žive život - ždere živce, ometa spavanje, utječe na raspoloženje i udaljava ih od ideje života u trenutku. Iskustvo u radu s klijenticama Ziegler je naučio da kontinuirani rad na otpuštanju ne eliminira u potpunosti stres, ali im donosi olakšanje, čini ih svjesnijima. Svjesnost je, uče škole 'mindfullnessa', prvi je korak do unutarnjeg mira - u trenutku kad postanemo svjesni sabotirajućih misli, lakše ih je otpustiti i umanjiti njihov značaj. Prema Ziegler postoji nekoliko taktika koje mogu pomoći u otpuštanju, a njih treba isprobati već danas:

1. Oprostite si

Otpuštanje krivnje mora početi s odlukom da se prestanete bičevati zbog izbora koje ste donijeli ili okolnosti u kojima se nalazite. Ako se krivnja ne stavi pod kontrolu, ona se lako transformira u osjećaj srama - srama jer osjećate da ste loš zaposlenik, loša majka, loš prijatelj. Umjesto toga, valja se sjetiti da postoji razlog zbog kojeg ste izabrali stvarnost koju živite, pa umjesto da sebi govorite kako se 'Osjećate loše zbog XY' kažite 'Tu sam odluku donijela zbog XY'. I krenite dalje. 

2. Revidirajte svoje vrijednosti

Roditelji koji osjećaju krivnju zbog roditeljskih odluka ili sati provedenih na poslu trebali bi se iskreno zapitati koji su njihovi prioriteti i vrijednosti u životu. Naime, često se dogodi da žive u neskladu sa svojim odgovorom. Ako, primjerice, smatrate da je obitelj prva na listi prioriteta, onda bi trebali svjesno birati način da sa članovima provodite što kvalitetnije vrijeme. To znači i da trebate vježbati reći 'ne' i postaviti granice. Na to imate svako pravo.  

3. Tražite pomoć

Za žene je, pokazalo se, najteže tražiti pomoć, pa se trude sve obaviti same, a onda, naravno, shvatiti da to nije moguće. Za naučiti se tražiti pomoć, potrebna je praksa, a jednom kad se napravi taj korak i otkrije ranjivost (koja, usput rečeno, nije znak slabosti nego snage), drugi će učiniti isto - znati da mogu tražiti pomoć i kod vas. To će, na duže staze, produbiti odnos, a od toga će imati koristi svi uključeni.

4. Kod kuće budite 'dovoljno dobre'

Posve je prirodno stremiti idealu. Majke se svim silama trude biti savršene (ili makar blizu), s djecom raditi stvari koje misle da moraju raditi, biti apsolutno nesebične i djetetov život staviti u prvi plan. Dobra vijest (za majke) jest što to djeca od njih ne trebaju niti traže. Oni trebaju njenu emocionalnu prisutnost, osobu koja će im pružiti podršku, utjehu i sigurnost… One se mogu povezati sa svojim djetetom i pokazati da im je do njih stalo bez da žrtvuju svoje potrebe. Drugim riječima, savršena majka je zapravo dovoljno dobra majka.

5. Riješite se toksičnih ljudi

Pod potonjim korakom misli se i na, doslovno, stiskanje dugmeta 'unfollow' na društvenim mrežama ako se zbog prizora na nečijem profilu majka osjeća loše ili nedovoljno dobro. Vrijeme koje provodimo surfajući ili slušajući osobe zbog kojih se osjećate loše, naprosto bi trebalo iskoristiti na stvari koje podižu raspoloženje i opuštaju. Jedan saboter, onaj u vašoj glavi, je i više nego dovoljan.

6. Transformirajte krivnju u suosjećanje

Ako je osjećaj krivnje jedna strana medalje, druga je - empatija. Pokušajte promijeniti narativ - osjećati se krivom zapravo znači da suosjećam, brinem i osjećam druge oko sebe. Ako se riješite osjećaja krivnje, ne znači da ste zato odabrali biti lošom majkom nego da ste pronašli način da je transformirate u empatiju. Empatija vas može motivirati da budete dobri i da pronađete radost u svom poslu - onom koje donosi plaću i onom bivanja majkom.