Hrvatska je dobila novu mapu poslovne scene. U 1000 najvećih – u istoimenom izdanju koje Lider na 172 stranice objavljuje uz digitalno i tiskano izdanje ove srijede - plasiralo se 59 tvrtki iz energetskih sektora, čak devet više nego prethodne godine, a 15 više nego što su pokazali rezultati u 2020. Trend jačanja energetičara kulminirao je prošle godine, energetičari s liste gotovo su udvostručili prihode. Time su skočili sa 19,7 posto posto udjela u prihodima među top 1000 na čak 26,7 posto. Najzastupljeniji, trgovci (zajedno s prodavačima i serviserima automobila) ostali su na prvoj poziciji, ali samo sa 1,5 postotnim bodom više od energetičara. Industrija je pak, sa svojih 20-ak posto udjela, pala na treće mjesto.
Ovako dramatične promjene nisu se dogodile nikad ranije, ako ne računamo pad turizma i ugostiteljstva u pandemijskoj 2020., i oporavak tih sektora godinu dana kasnije. Kako to nije samo domaći fenomen, nego globalni, a pogotovu europski, možemo reći da je 2022. za biznis bila godina energetske pandemije.
Jednokratno trošenje dostupnih subvencija
No, korona je bila fatalna – ne samo za 18.267 preminulih, već i za bar 60-ak tvrtki (toliko je porastao broj stečajeva 2020. u odnosu na 2021.). Za razliku od virusne, u energetskoj pandemiji žrtve se broje na drugi način. Rast cijena energije bio je osnovni uzrok za prošlogodišnju dvoznamenkastu inflaciju, koju su svesrdno podupirale vlasti. I to nije (bio) samo hrvatski fenomen. Naime, sve moguće potpore i subvencije, koliko god bile neophodne, poput cjepiva, imaju i nuspojave. To je prije svega ovisnost o državnoj pomoći – i građana i poduzetnika. Navikli smo se s kovid potporama te poreznim i drugim olakšicama, s kojima smo preživjeli pandemiju. A tu je i šest milijardi eura iz EU-ovog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, kojima se prošle godine počelo financirati niz investicija, ali nažalost previše u tromom državnom i javnom sektoru, i to u infrastrukturne projekte. A financiranje betona i asfalta u prevelikoj je mjeri jednokratno. Doduše, u top 1000 ne vidi se ni napredak, a kamoli bum građevinskog sektora. Graditelji bi, naime, trebali biti najveći dobitnici pojačanog investiranja i obnove nakon potresa, koja je, međutim, krenula malo ozbiljnije tek ove godine. Država se tako hvali da je uspjela – u zadnji čas - iskoristili sva sredstva iz europskog Fonda solidarnosti, zaboravljajući pritom da je odluku o raspodjeli 683,7 milijuna eura bespovratnih sredstava za zagrebački potres donijela još u studenom 2020. Od tada do danas cijene su porasle više od 20 posto, a građevni materijal i rad u građevini poskupjeli su još i više. Tako smo zbog ljudskog i političkog faktora izgubili više od sto milijuna eura. No, možda će građevinci tu državnu naklonost osjetiti na rezultatima za ovu godinu.
Menadžerski KPI-evi za 2023.
Zato proizvođači cementa primjećuju da u Hrvatskoj ostvaruju rastuće rezultate, a u drugim državama na razini prošlogodišnjih. Upravo je stanje na stranim tržištima indikativno kad menadžeri vodećih kompanija govore o aktualnoj situaciji. Već je opće mjesto o usporavanju aktivnosti na njemačkom tržištu u posljednja dva mjeseca. No, upozoravaju da problema ima i na drugoj strani, prije svega na tržištu Srbije i Sjeverne Makedonije, s državnim intervencijama u uvozu ili prodaji gotovih proizvoda.
Osim toga, menadžeri u poslovnom opisu ove godine najčešće upotrebljavaju uobičajen trendovski arsenal pojmova koji opisuju KPI-eve: digitalizacija, umjetna inteligencija, zeleno i održivo… No, sve se vraća na zajednički energetski nazivnik koji bi se mogao svesti na jednu rečenicu: nadamo se pogurancu iz fondova EU za naše projekte, ali s njima ili bez njih idemo u postavljane solarnih panela na naše krovove (tko god ima tu mogućnost) kako bismo izbjegli energetske rizike u budućnosti.
Za razliku od problema energije (koji rješavaju) i globalnih trendova (na koje nemaju utjecaja), poduzetnicima ostaje najveći dugoročni problem - nedostatak radne snage. Uvoz iz dalekih zemalja rješava tek dio problema (u sferi niskokvalificirane radne snage). Međutim, tvrtke iz top 1000 ostvarile su lani 32,2 posto rasta uz isti broj zaposlenih. Dakle, recept je povećanje produktivnosti, a tu se opet vraćamo na digitalizaciju i umjetnu inteligenciju.