Piše: Tomislav Vuić
Ambiciozan europski plan da svoju ekonomiju učini održivom, etičnom i društveno odgovornom podijelio je poslovnu zajednicu. Mnogi smatraju da će to uništiti konkurentnost ionako skupe europske proizvodnje, da će stajati golem novac. Istodobno ni oni ne mogu zanijekati ubrzanje klimatskih promjena nagore, što znači da se ESG jednostavno mora provesti i da je to i prilika za rast
ESG (enviromental, social and governance) je trend s golemim implikacijama, vjerojatno nezaustavljiv i ima sve više pobornika koji ga bezrezervno podupiru. Istodobno je više pametnih i obrazovanih poslovnih ljudi, većinom iz proizvodnih djelatnosti, podijelilo sa mnom skepsu prema cjelokupnoj ESG ideji. Ponajviše vezano uz okolišni dio, ali ne isključivo. Nekad o tome govore tiše, nekada glasnije; usprkos deklariranoj liberalnosti društva mala je tolerantnost prema onima koji misle drukčije.
Njihove su glavne teze da će se uništiti konkurentnost ionako skupe europske proizvodnje. Energija više nije jeftina i predvidiva, a potražnja za njom relativno stabilna i neelastična. Budući da tranzicija na obnovljive izvore energije nije jednostavan i jeftin proces, proizvođačke industrije u Europi, koje su pod snažnijim povećalom ulagača, banaka i ostalih vjerovnika radi usklađenosti s ESG-om, bit će pod velikim teretom održavanja koraka s zemljama kojima prioritet nije ESG nego razvoj njihova gospodarstva i konvergencija prema stupnju razvijenosti koji uživa Zapad.
Što zamjeraju skeptici
Jedna od zamjerki koje od ESG skeptika često čujem jest da je ESG u interesu velikih kompanija i njihov produkt, pogotovo onih koje nemaju veći negativan utjecaj na okoliš; da birokratizacija nameće umjetne i nepotrebne terete na poslovanje da bi opravdala plaće velikog broja europskih birokrata i jača mogućnost kontrole. Financijske se institucije tjeraju provoditi interese zakonodavca i rade pritisak na svoje klijente. Krajnji ishod svega je da će najbolje proći oni koji imaju novca i vremena da ispričaju najbolju priču, što se posebice odnosi na velike multinacionalne tehnološke kompanije.
Sve je to posebno loše u ova teška vremena inflacije, pada gospodarskih aktivnosti u postpandemijskom razdoblju dodatno opterećenom neizvjesnošću trajanja i posljedica rata u Ukrajini. Čak kada bi početne namjere bile dobre, kada mjere zažive, postat će neživotne i same sebi svrhom. Dodatno zabrinjava sveobuhvatnost ESG regulative, koja će dovesti do velikog preslagivanja u svijetu i otvoriti prostor za spekulaciju o motivima. Rezignirano zaključuju da je ESG nešto što se mora i što će se napraviti, na najmanje štetan način, kopiranjem i uza što manje troška. Svjesni su da je nepopularno tako govoriti i da će ih se lako optužiti za nazadnjaštvo. Sa skepticima se ne slažem, ali razumijem što ih muči.
Danas je s obzirom na količinu raznih proturječnih informacija teško procijeniti što je istina. Činjenica je da autoriteti i službeni izvori nisu bili uvijek na visini zadatka, s druge strane svatko je stručnjak za sve i može tvrditi što želi. Ciljane i profesionalno vođene manipulacije su najopasnije, a tehnologija omogućava da i djeca rade odličan deepfake pa nije lako biti siguran što je istina ili zašto se nešto promovira.
Činjenice govore za sebe
Nesigurnost ljudi često ispoljavaju putem isključivosti i odbijanja razumijevanja argumenata drugih. S druge strane u jednom se momentu mora nešto prihvatiti kao istina da bi se moglo efikasno djelovati. Tako je i s ESG-om. Klima se mijenja, ledenjaci otapaju, suše i poplave su češće. Sve je manje kukaca, pčela i ptica, što utječe na poljoprivredu, tlo se kvari, zahtijeva sve više kemije, kao i biljke. Glad postoji, u nekim krajevima više nego prije. Nisu to apokaliptična predviđanja zaljubljenika u ZF ili teorije katastrofe, već stvarne pojave koje znaju poljoprivrednici, meteorolozi, Eskimi... Problem postaje golem kad se poveže u sveobuhvatnu sliku koja je sve prije nego blistava. Akcija je neophodna i vremena više nema. Ona mora biti što je više moguće zajednička i koordinirana da bi bila efikasna. Dobro je pogledati Mc Kinsey Report Net Zero Transition iz siječnja ove godine. Ukratko, pitanje je je li ciljanih 1,5% povišenja temperature u odnosu na predindustrijsko razdoblje do 2050. uopće ostvarivo, a ako je – je li dovoljno?
ESG pristup je logičan
Postoji više materijala koji lijepo objašnjavaju načela i razloge potrebe za održivosti, pogotovo u uvodnim dijelovima, za provedbene detalje treba nešto više strpljenja i koncentracije (npr. Uredba o taksonomiji EU 2020/852). Vjerojatno mnogi misle da ih nije potrebno pojašnjavati ili ponavljati jer su svima prihvatljivi i razumljivi, ali to uglavnom nije točno. Po mom mišljenju ESG i pristup EU su logični. Ako se uspijemo složiti da su klimatski, ali i društveni i upravljački faktori zaista važni, treba u tom smjeru i djelovati. Pogotovo je urgentno u klimatskom dijelu. Svaki menadžer zna da, ako ne želimo da nešto ostane na priči i parolama, treba definirati ciljeve, planirati, a onda pratiti i mjeriti. S obzirom na to da je riječ i o batini i o mrkvi, neki će poslovanje proglašavati zelenim iako to nije, da izbjegnu štetu ili ostvare korist, ako ni zbog čega zbog pozitivne slike u javnosti. Svega su to u EU bili svjesni i pokušali na najbolji način ugraditi u regulativu.
Da bi jedinstveno tržište moglo dobro funkcionirati, kriteriji svugdje trebaju biti jednaki – da bi tržišni sudionici mogli znati na što mogu računati i da se izbjegne manipulacija. Balansiralo se između potrebe za hitnim djelovanjem i postupnog uvođenja velikih, sveobuhvatnih promjena. Financijski sustav ima jednu od najjačih poluga, bilo putem nagrađivanja bilo penaliziranja i to se iskoristilo.
EU je našao podizvođača u bankama, kao i npr. kod sprječavanja pranja novca, koje će uvjetima financiranja različitima za održive i neodržive najefikasnije uvesti željeni obrazac ponašanja klijenata, a s bankama posluju svi. Bankama izbor nije ostavljen, i njima to strogo propisuje regulativa. Ne zato što sam bezrezervni fan EU, a pritisak inače ne vidim kao prvu opciju, mislim da ovo rade dobro. Savršeno nije nikada, pogotovo kada su zadaci kompleksni. Postoji rizik i trošak, posljedice prelaska na održivost, ali i rizik i troškovi i posljedice nečinjenja. Donesni.
Nije savršeno, ali…
ESG skeptici dolaze na konferencije da bi učili jer ih tjera nužda, no mislim da vrijedi ponavljati i uvjeravati ih da je priča održivog poslovanja i dobra i korisna. Da, profitabilnost više nije kriterij nad svim kriterijima, ali uvijek se moralo balansirati, rast/profitabilnost, uštede/razvoj... inače vjerujem u profitabilnost kao pretpostavku održivosti, netko sve uvijek plaća, iz svoje ili tuđe profitabilnosti, ali drugačije ne tvrdi ni EU. Nadam se i vjerujem da će poduzetnici naći načina kako da ostvare optimalni povrat u zadanim ESG pravilima igre, barem većina.
Kako to radi Norveška
Isticanje i razumijevanje koristi od ESG-a je potrebno i vrijedno za sve. No ako se ne uspije u uvjeravanju možemo se vratiti na početak, ESG izvještavanje i ponašanje postaje obvezno, ako se mora odradimo ga onda na najefikasniji način i tako da imamo što više koristi. Tu bih kao pozitivan primjer, ako ne i spektakularan, naveo Norvešku. Svi znamo da Norveška svoju razvijenost duguje energiji, odnosno crpljenju nafte iz izvora u Sjevernom moru. Međutim, već 2006. u njoj su započeli dugoročan proces diverzifikacije ekonomije na područja biotehnologije, znanosti, turizma i ostalih 'održivih' industrija.
Danas energetska industrija čini 20 posto njezine ukupne ekonomije s trendom smanjenja, a ima daleko najveći per capita broj električnih automobila na svijetu (90 na tisuću ljudi). Čak je i njezina državna naftna kompanija još 2018. promijenila ime iz Statoil u Equinor (od equi, što simbolizira jednakost, i nor, što simbolizira podrijetlo), pri čemu je predsjednik Uprave Eldar Sætre izjavio: 'Gledajući naprijed prema idućih pedeset godina, promatrajući globalnu energetsku tranziciju i kako se mi razvijamo kao proširena energetska kompanija, prirodno je što smo promijenili svoje ime. Ime Equinor odražava naše podrijetlo i vrijednosti kao i ono što želimo biti u budućnosti.'
Za svijet u budućnosti
U pravilu, regulacija treba biti dovoljno detaljna da bi bila stvarno operativna, a opet ne toliko da prouzrokuje prevelik trošak ili izvedbu čini preteškom, što se pokušalo napraviti iako to u slučaju ESG-a nije lako. Novac sam po sebi nije vrijednost, nego svijet i ljudi koji ga čine – opće dobro, koje smo u 19. i posebice u 20. stoljeću uzeli zdravo za gotovo. Nadam se da uz društveni konsenzus, potporu javnosti i gospodarstvenika te pravilan i pravičan sustav incentivizacije (bilo cijenom financiranja, poreznom politikom bilo nekom trećom mjerom) iz ove tranzicije, kao dijela četvrte industrijske revolucije, možemo izaći jači i svojoj djeci i unucima ostaviti svijet s održivim okolišem (E) iz kojeg su iskorijenjeni korupcija i nepotizam (G) i čije se aktivnosti, proizvodi i usluge temelje na uključivosti, raznolikosti i na radu dostojnom čovjeka (S).