Državne potpore: U pravilu porez se ne plaća jer se prihodi od potpore izjednače s rashodima ili amortizacijom

Prema pravnom sustavu Europske unije, državnom potporom smatra se dodjela povlastica u bilo kojem obliku koji umanjuje prihod ili uvećava rashod države odnosno tijela koje je dodijelilo potporu. Sa stajališta korisnika, potpora je svaka povlastica dodijeljena poduzetniku koja utječe na njegov položaj na tržištu, dovodi ga u povoljniji položaj u odnosu na druge poduzetnike ili u povoljniji položaj dovodi proizvodnju određene robe ili pružanje usluga, čime se narušavaju načela tržišnog natjecanja. Upravo je to razlog zbog kojega EU kontrolira dodjelu državnih potpora i prati koliko dodijeljene potpore narušavaju tržišnu konkurenciju.

Primljena potpora ne rezultira protučinidbom, ne dodjeljuje se kao naknada za obavljenu uslugu ili isporučeno dobro i stoga nije predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost. U poduzetničkoj praksi pojam potpore uobičajeno se veže uz novčane potpore, što je preusko poimanje. Osim u novčanom obliku, državne potpore dodjeljuju se u obliku beskamatnih zajmova, kredita s nižom kamatnom stopom od tržišne, dodjelom materijale imovine (npr. zemljišta, zgrada i dr.), u obliku poreznih olakšica (npr. državna potpora za obrazovanje i izobrazbu). Porezni i računovodstveni propisi uređuju porezna obilježja primljenih potpora i način njihova evidentiranja u poslovnim knjigama, ovisno o tome je li korisnik potpore obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak.

Podjela prema razdobljima

Trgovačka društva i fizičke osobe obveznici poreza na dobit dužni su pri sastavljanju financijskih izvještaja iskazati prihode od primljenih državnih potpora, a način knjigovodstvenog evidentiranja i financijskog izvještavanja ovisi o namjeni potpore, o tome je li namijenjena za podmirivanje rashoda tekućeg poslovanja ili za nabavu dugotrajne imovine.

Potpore se evidentiraju u prihode prema dobitnom načelu, tj. priznaju se u prihode u jednom ili više poreznih razdoblja. To znači da se primljena potpora ne mora u ukupnoj svoti iskazati kao prihod poreznog razdoblja u kojemu je primljena, već se može razgraničiti na razdoblja u kojima će se podmirivati rashodi za koje je namijenjena. Sučeljavanje prihoda od potpore i rashoda koji se podmiruju iz toga izvora omogućava neutralan utjecaj na osnovicu poreza na dobit. Takav primjer su potpore za zapošljavanje radnika: prihodi se razgraničavaju tako da se u prihode iskazuje dio potpore koji je u istom poreznom razdoblju namijenjen za plaće radnika za koje je primljena potpora.

Za dugotrajnu imovinu

Potpore namijenjene za dugotrajnu imovinu mogu se u poslovnim knjigama obveznika poreza na dobit evidentirati na dva načina: iskazivanjem odgođenog prihoda ili tretiranjem potpore kao odbitne stavke pri utvrđivanju knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine za koju je potpora primljena. Prvi način podrazumijeva iskazivanje potpore u prihodima poslovanja sukcesivno tijekom razdoblja u kojemu se dugotrajna imovina koristi i amortizira, što ovisi o procijenjenom vijeku njezina korištenja. Sučeljavanjem rashoda amortizacije i iste svote prihoda od primljene potpore postiže se neutralan učinak na osnovicu poreza na dobit.

Kad je riječ o potporama za dugotrajnu imovinu kojoj se tijekom korištenja ne smanjuje vrijednost, pa nema rashoda amortizacije, kao npr. zemljište, priznavanje prihoda i rashoda vezano je uz ispunjenje preuzetih obveza povezanih s tom imovinom (npr. preuzeta obveza gradnje ceste, sadnje voćnjaka i dr.). Potpora primljena za dugotrajnu imovinu koja se ne amortizira i za koju stjecatelj nije preuzeo nikakve dodatne obveze iskazuje se kao prihod u poreznom razdoblju u kojemu je primljena.

Samostalci u lošijoj poziciji

Obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti vode poslovne knjige prema načelu blagajne i nemaju mogućnost razgraničenja primitaka za potpore namijenjene podmirivanju troškova poslovanja. Ako potkraj porezne godine prime novčanu potporu namijenjenu plaćanju izdataka koji se ne odnose na dugotrajnu imovinu, a te će izdatke plaćati u sljedećoj godini, možda će im primljena potpora povećati dohodak porezne godine u kojoj su je primili. Racionalno je rješenje bilo prelazak na oporezivanje porezom na dobit na početku godine u kojoj su zatražili potporu ili, za obveznike koji evidentiraju izdatke, plaćanje budućih troškova davanjem predujma koji im se priznaje u izdatke i umanjuje poreznu osnovicu godine u kojoj su platili predujam.

I obveznici poreza na dohodak pri iskazivanju primitaka od potpora primljenih za dugotrajnu imovinu primjenjuju sučeljavanje primitaka i izdataka tijekom razdoblja korištenja, tako da u primitke svake godine iskazuju svotu potpore u visini amortizacije koja se odnosi na vrijednost dugotrajne imovine financirane iz primljene potpore. Porezni obveznici paušalisti koji ne vode evidenciju dugotrajne imovine postupaju na jednak način, tj. u primitke određene porezne godine iskazuju samo iznos primljene potpore u visini amortizacije koju bi, da vode poslovne knjige, iskazivali kao izdatak.